Politika

H-alterov novinar posjetio je NATO-ov stožer u Bruxellesu, i evo rezultata: Referendum za ulazak u NATO Hrvatska je trebala provesti davno prije, no hrvatska delegacija pri NATO-u nikad nije službeno rekla da postoji mogućnost referenduma. MORH tvrdi da neulazak u Savez znatno poskupljuje obranu, ali pitanje je mora li se Hrvatska doista naoružavati ako ne uđe u NATO. Politička elita nas je glede ulaska u NATO već gotovo dovela pred svršen čin, pa perspektiva protunatoovske akcije sve više postaje zahtijevanje reformi unutar njega.

Nakon dugotrajnog boravka u Americi koji je započeo još prije raspada Jugoslavije i povijesnih promjena, naš newyorški dopisnik obreo se u središtu Zagreba: Uslijed dugogodišnjeg odsustva, tijekom kojeg sam se naslušao o senzacionalnim političkim promjenama koje su zadesile Zagreb i širu mu okolicu, gotovo da sam zaboravio istinu male srednjeeuropske države kao dobro podmazanog i povijesno uhodanog sistema ugnjetavanja vlastitog naroda. Jer Mate Laušić još mi je 1985. godine, kao djelatnik jugoslavenskog SDS-a, oduzeo putnu ispravu i privodio me na informativne razgovore...

Pristajanje na vladavinu moći i nasilja: Vladajuća oligarhija smatra da politička sloboda građanina prestaje trenutkom ubacivanja glasačkog listića u glasačku kutiju. Nakon toga, država može postupati neovisno o volji građana, pa čak i suprotno onom što se obećavalo u predizbornoj kampanji. Farsa oko referenduma za prijem u NATO je vrlo instruktivna i govori o cijeni demokracije u nas, ali i o NATO savezu, koji je tobože branitelj demokracije.

Najava premijera Ive Sanadera da će Branimir Glavaš doći na sjednicu Sabora ozbiljna je pogreška koje je, vjerojatno, i premijer svijesan. Bilo bi vrlo dobro, za stasanje demokracije u Hrvatskoj, da se premijer ispriča zbog te izjave koja je krajnje neprimjerena nekome tko predsjedava izvršnoj vlasti.

Svi žele štititi Jadran: Očito je da Hrvatska sebe doživljava kao jedinog i neprikosnovenog vladara istočnog Jadrana, te smatra da Slovenija nema razloge za vršenje suverenosti, dok naši sjeverni susjedi smatraju da ih imaju. U ovakvoj pat poziciji, u kojoj ni sud ne može doći do rješenja bez prethodnog pristanka obiju strana, prva posljedica ZERP-a bit će spor s Europskom Unijom, jer se više ne može okrivljavati Sloveniju da, suprotno dobrim običajima, kao predsjedavajuća gura u prvi plan bilateralna pitanja.

Anđelko Milardović održao je u ponedjeljak predavanje o unutarnjoj transformaciji političkih stranaka, a H-alter objavljuje izvještaj s predavanja

Poput Demokrata u Americi, hrvatski se SDP teži približiti mitskom političkom centru, do te mjere da je možda već i desno od centra - ili je centar pogurao desnije nego što je ikad bio. I tako je ostao bez glasova ljevice. A desnica je glasala za desnicu, jer zašto bi glasala za ljevicu koja se pretvara da je desnica, ako već može glasati za desnicu? Uoči predsjedničkih izbora u Americi, Demokrati bi iz parlamentarnih izbora u Hrvatskoj mogli puno toga naučiti.

Tijek i rezultate parlamentarnih izbora za H-alter komentiraju: Lino Veljak, Mima Simić, Anamarija Gospočić, Mirjana Krizmanić, Tomislav Tomašević, Nadežda Čačinovič, Sandra Benčić, Dražen Kalogjera, Biljana Kašić, Gordana Vilović, Urša Raukar, Hrvoje Jurić i Sanja
Sarnavka

Potpredsjednik SDSS-a u razgovoru za H-alter tvrdi: Ivo Sanader je u zadnjoj godini svojega mandata krenuo udesno, otuđio se i distancirao od SDSS-a kao svojega koalicijskog partnera. Njegova vlada istodobno zateže sa Slovenijom, Bosnom, i sa Haaškim sudom povodom presude Vukovarskoj trojici. Hrvatskom Jugu obećaje da će konačno dobiti pelješki most, koji je zacrtao još Franjo Tuđman, što je simbolički povratak na Tuđmanovu političku matricu.
Pravedno rješenje statusa Kosova bilo bi moguće ukoliko bi Priština i Beograd postigli sporazum o zajedničkoj evropskoj perspektivi.

Tisućgodišnji mir: ne bi bilo valjano Juru Radića izjednačiti s Adolfom Eichmannom. Presnažne metafore su kontraproduktivne, jer stvaraju efekt suprotan željenom. Htijući potencirati neko zlo iznad granice koje ono objektivno doseže, trivijaliziramo neko drugo zlo u onim granicama u kojima se ono doista dogodilo. Kako, dakle, Franjo Tuđman nije Hitler, ni Radić nije njegov Eichmann - osim u činjenici da je njegov pristup Zlu jednako banalan kao i Eichmanov.