Unatoč oštrim riječima iz Europske komisije, Hrvatska je 1. siječnja počela primijenjivati Zakon o zaštićenom ekološko ribolovnom pojasi na države Europske Unije. U slovenskim medijima taj je potez očekivano, dočekan na nož. Slovenski ribar Loredano Glavič, vlasnik poduzeća Riba d.o.o. na Slovenskoj TV izjavio je u emisiji Odjeci 3. siječnja da mjesečno ostvaruju promet od 50 do 80 tisuća eura, te da on i kolege već nekoliko dana nisu isplovljavali zbog nesigurnosti o njihovom statusu u ZERP-u. Dnevna šteta zbog stajanja, kako je rekao, iznosi oko nekoliko tisuća eura, a bili su i sumnjičavi prema odgovoru iz slovenskog ministarstva vanjskih poslova, koje ističe da se situacija nije izmijenila u odnosu na proteklu godinu. Prema dopisu tog ministarstva od 31. prosinca, međunarodni sporazumi imaju prednost pred nacionalnim zakonodavstvom, zbog čega smatraju da slovenski ribari, kojih ima manje od sto, i dalje mogu loviti na istom području kao i ranije.
Osim spomenutog dogovora državnih tajnika Italije, Hrvatske i Slovenije iz 2004., o kojem se naširoko pisalo te kojeg je Hrvatska naknadno odbcila, slovenski ribari zatražili su pisana jamstva da će im država u slučaju zapljene ribarica platiti štetu. Odgovor državnog tajnika za gospodarstvo Andreja Štera nakon više ponavljanja od strane voditelja, bio je da su te reparacije predviđene u određenim slučajevima. Drugačijeg je mišljenja bio koparski pomorski pravnik Patrik Vlačič, koji je istaknuo da je ta zona činjenica, iako je njeno proglašenje u zatvorenim morima poput Jadrana u suprotnosti s međunarodnim pravom. Po njegovu mišljenju, prvenstveni cilj ZERP-a nije zaštita okoliša, jer je besmisleno štititi more proglašavanjem izdvojenih pravila u jednom njegovom dijelu, već uglavnom onemogućavanje izlova rive talijanskim ribarima. Čak i konvencija UNCLOS, kazao je, upućuje na dogovor država kod zaštite mora. U Hrvatskoj je, međutim, pitanje ZERP-a često tumačeno kao ponajviše pitanje ekologije, što je čak dovelo do povezivanja ekoloških udruga i krajnje desnih političara. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi ekolozi reagirali kada bi iz Slovenije, čija se zona (u obliku istegnutog trokuta od osimske granice s Italijom do otvorenog mora otprilike u ravnini Novigrada) poklapa s hrvatskom, poručili: Ok, vi štitite svoje, a mi će svoje. Zašto bi vi štitili naše, slovensko more? Bi li tada na prvom mjestu stajala ekologija, pa makar od susjedne (ne)prijateljske države, ili bi i ekolozi rekli da se radi o nesporno hrvatskom moru te time pridružili političkoj sviti?
Osnovni je problem – što se Slovenije i Hrvatske tiče - u neriješenom graničnom pitanju na kopnu i u teritorijalnom moru te njihovim refleksijama na izgled ZERP-a. Na riječkom Pomorskom fakultetu svojedobno je na ispitu iz kolegija Pomorskog javnog prava kod sada već umirovljenog dr. Rudolfa Capara kružilo svojevrsno trik pitanje, neizravno vezano upravo za hrvatsko – slovensku situaciju. Glasilo je otprilike ovako: Kako se određuje granica teritorijalnih mora u zaljevima sa suprotnim obalama? Najčešći pogrešan odgovor, uz zajamčeno padanje na ispitu, bilo je po sredini zaljeva. Naš omiljeni profesor želio je čuti da se granice određuju sporazumom među državama i onda pojašnjenje da prema UNCLOS-u niti jedna država neće prije postizanja takvog sporazuma vršiti suverenost preko polovice zaljeva, osim kada za to postoje pravni ili povijesni razlozi.
Prevedeno u konkretnu situaciju, očito je da Hrvatska sebe doživljava kao jedinog i neprikosnovenog vladara istočnog Jadrana, te smatra da Slovenija navedene razloge za vršenje suverenosti nema, dok naši sjeverni susjedi smatraju da ih imaju. U ovakvoj pat poziciji, u kojoj ni sud ne može doći do rješenja bez prethodnog pristanka obiju strana, prva posljedica ZERP-a bit će spor s Europskom Unijom, jer je nakon zaključaka Vijeća EU-a od 10. prosinca ta problematika postala pitanje cijele Zajednice, pa se više ne može okrivljavati Sloveniju da, suprotno dobrim običajima, kao predsjedavajuća gura u prvi plan bilateralna pitanja. Sve će, u boljem slučaju, prije ili kasnije završiti nekakvim novim dogovorom, vidjet ćemo s kolikim udjelom ekologije. Druga je opcija da se ništa neće micati s mrtve točke, dok Hrvatska ne ispuni neke zahtjeve, uz povremene incidente na moru. Prve konkretne poruke EU-a mogu se pak očekivati u prvoj polovici siječnja, nakon sastanka EK-a i slovenske Vlade, ili koncem mjeseca na novoj sjednici Vijeća ministara EU-a.
