Politika

Ivo Josipović, kandidat za predsjednika Republike: Ne pristajem na scenarij katastrofe i beznađa. Gledam u budućnost i vidim spremnost građana da prihvate i razumiju situaciju u kojoj se nalazimo i da predanim radom nastoje dati sve za sebe i svoju obitelj. Država osigurava uvjete za razvoj gospodarstva, poreznom politikom i drugim mjerama potiče proizvodnju i izvoz, te sačinjava razuman projekt interakcije Plave i Zelene Hrvatske.

H-alterov kairski dopisnik Ivan Iveković uvjeren je u staru formulu koja u današnje vrijeme glasi: I poslije Ive - Ivo! (Sanader, zna se, madakoji...?)

Sve najlošije, od kriminala do kriminalno loše politike, s lakoćom prelazi međudržavne granice, ali zato dobre inicijative jedva ili nikako. I onda jednoga dana tu jednosmjernu granicu pređe čovjek naoružan s pet ručnih granata, za kojeg se tvrdi da je poludio u davno prošlom ratu, samo da se ne bi priznalo da je drilan za neke buduće.

Predsjednik Vlade je ostavku podnio na posljednjem mjestu na kojem se u tom trenutku trebao zateći: u prostorijama parlamentarnog Kluba zastupnika HDZ-a, tamo gdje bi se predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti trebali susretati samo u formaliziranim i statutarno predviđenim situacijama i kuda predsjednici vlada ne svraćaju na kavicu.

"Uništili ste najprije radništvo, a sada hoćete i nas". U toj jednoj rečenici sadržana je sva drama hrvatskog kapitalizma (i šire), koji sliči na lutrijski dobitak za mikroskopsku manjinu vlastodržaca i na njih prikopčanih vlasnikodržaca.

Mali Dragan: U pičku materinu, Ivo, stvarno mi je puna kapa. Reci mi šta ću. Filozofski je još blokiran, profesori mi štrajkaju, a srednjoškolci oće edukaciju o seksu. Barba Ivo: Reci da ćeš dici iz škole podilit besplatne knjige.

Suzana Jašić za H-alter govori o neradu Državnog izbornog povjerenstva, o manipulacijama popisima birača, o odgovornosti medija za demokratizaciju, o nedorečenostima propisa o lokalnoj samoupravi, o HTV-ovoj rutini kaskanja za događajima, o aktualnim zbivanjima u civilnom društvu i o vlastitim aktivističkim počecima u devedesetim godinama.

U Sanadera se, izgleda, uselilo nestrpljenje da Mesić napokon ode, kako bi skinuo s vrata tog antifašističkog čistunca, piše Marinko Čulić

Da Franjo Tuđman nije pretjerao u demokraciji, bivši konobari Gojko Šušak, Ivan Milas, Stipe Mesić, MP Thompson, Dušan Viro, Mirko Norac, Mislav Bago, Siniša Svilan itd ne bi postali ugledni pripadnici društvene elite, a niti Bosnu ne bi se dijelilo na običnoj salveti.

Povratničkoj sirotinjskoj starčadi nametnuto je da uštedi otprilike desetinu onoga što će uštedjeti cijela država. Dakle, svaku desetu kunu!