Iščitavao sam proteklih dana sve moguće priče i komentare o neočekivanoj ostavci bivšega premijeta Ive Sanadera na položaje predsjednika vlade i predsjednika HDZ-a. Ne tvrdim da sam pametniji od drugih, ali, baveći se više od petnaest godina proučavanjem politike i političara, postao sam cinik. Iz tog profesionalno deformiranog ugla ispisujem scenario koji bi se mogao ostvariti.
Pravilo br. 1, kojega se pridržava ogromna većina političara je - „ne potonuti!" A ako im je voda već došla do grla - naći načina nekako isplivati. Vratiti se na scenu, ne kao gubitnik, već kao dobitnik. Možda je dr. Ivo, koji se razumije u teatarsku dramaturgiju, možda upravo tako nešto smislio. Jest rizično, ali nije nemoguće. No pođimo redom.
1. Vrag je uzeo šalu. Prezadužena je zemlja pred bankrotom. Vlada više ne kontrolira situaciju. Ne zna kako više kako popunjavati proračunske rupe. Popularnost joj je na najnižoj grani. Gubi i povjerenje vlastitog elektorata. Ako tako nastavi - izgubit će izbore, a sa njom će se strmoglaviti i njezin premijer.
Vrag je uzeo šalu. Prezadužena je zemlja pred bankrotom. Vlada više ne kontrolira situaciju. Ne zna kako više kako popunjavati proračunske rupe. Popularnost joj je na najnižoj grani. Gubi i povjerenje vlastitog elektorata.
2. Bježeći od takve sudbine, Dr. Ivo daje ostavku. Prethodno je, međutim, pripremio kadrovsku infrastrukturu, koja će mu omogućiti povratak. Odredio je da ga Jadranka Kosor naslijedi na čelu Vlade i stranke. Vladimir Šeks mu je prikupio potpise saborskih zastupnika, koji su novoj vladi osigurali prolaz u Saboru. Ivo joj je odredio i personalni sastav. Imenovao je šest potpredsjednika HDZ-a, koji će kolektivno brinuti o stranci, a on će joj biti počasni predsjednik s pravom glasa.
3. Kosoricina će vlada morati vući krajnje nepopularne poteze. Sa svakim će rebalansom budžeta antagonizirati po neku kategoriju građana, uključujući i „vjerne HDZ-ove glasače" i neke utjecajne poslovne skupine. Najgore će biti ako i kada se obrati Međunarodnom monetarnom fondu, koji nije spreman tolerirati budžetske deficite. Umirovljeni Dr. Ivo s tim neće imati nikakve veze. Ni luk jeo, ni mirisao. Moći će se spokojno sunčati na moru.
4. E, sad. Realne su šanse da ta vlada potpuno zabrlja, ne samo na ekonomskom i socijalnom, već i na političkom planu. Provincijska opsjednutost navodnim „nacionalnim interesima" i klerikalni porivi, uvijek prisutni u HDZ-u, mogu je još više udaljiti od Evrope (iako ni EU nije bezgrešna). Andrija Hebrang i njemu slični guraju upravo u tom pravcu, a Andrija se kandidira za Mesićevu fotelju. Odlično za pro-europski uljuđenog Sanadera, koji bi se, na „zahtjev naroda", mogao tada pojaviti kao puno poželjniji, a možda i kao „nezavisan kandidat". Čak kao „spasilac" propale države. Mogao bi tada sastaviti i novi, proeuropski, HDZ.
5. No možda ova sklepana HDZ-ova ekipa ipak nekako preživi. To će više ovisiti od oporbe (čini se da se ipak trgnula s dogovorom SD-NS-IDS-a) nego od nje same. Ako HDZ izgubi izbore, sa Sanaderom na Pantovčaku, biti će inauguriran period kohabitacije, neka vrsta neformalne velike koalicije. Ako ipak preživi giljotinu izbora, imat ćemo HDZ-ov vladajući dvojac u novom formatu.
I poslije Sanadera - Sanader!
Rizično, ali moguće. Čak ako ovaj hipotetčni plan ne uspije, neshvaćeni će šjor Ivo moći uživati u zasluženoj mirovini. Možda bi mogao, slijedeći primjer fiorentinskog gospara Niccole Machivallija, zadužiti potomstvo novim traktatom o umijeću političkog driblinga.
