Hrvatska

Sredinom prošlog mjeseca neočekivano nas je zahvatila neka neopisiva toplina u grudima, kada smo ponosno svjedočili povijesnom trenutku Lijepe nam naše: Sanader i Bush ispijali su kave i pritom se u zanosu nadglasavali čija je obala ljepša. Tom, sada već legendarnom, trijumfu hrvatske politike, bili su opijeni svi, od našeg premijera i ostatka vladajuće garniture pa sve do posljednjeg medija. Sanader je pak bio toliko ganut da je po izlasku iz Bijele kuće zaboravio spomenuti ono najbitnije: Bushevo yes Hrvatskoj u NATO već 2008!

Intervju s Paulom Stubbsom, teoretičarem, aktivistom i kritičarem civilnog društva: Tranzicija ponekad lomi ljudske biografije. Svjestan sam da su komunisti postali nacionalisti, ali postoje ljudi koji su još osamdesetih godina sudjelovali u inicijativama i borbama za okoliš, ljudska prava, pitanja roda i izgradnje mira, a koji su ostali na istom životnom putu, baveći se istim pitanjima. To je važno, posebno u sklopu propitivanja ustaljene ideje da tada nismo imali civilno društvo, već smo u tom segmentu bili tabula rasa.

Hrvatsko društvo suočava se sa radikalnim manifestacijama sebičnosti, nasilja, nesnošljivosti i svim zamislivim oblicima netolerancije prema hendikepiranima, ugroženima, drugačijima i - općenito - manjinskima. Zamislimo društvo u kojem bi se iznos od 367 milijuna eura, koliko se obećaje potrošiti za gradnju stadiona namijenjenih Europskom nogometnom prvenstvu, iskoristio za rješavanje elementarnih potreba građanki i građana...

Osam godina nakon tzv. mirne reintegracije Podunavlja, Vukovar je i dalje porušeni i podijeljeni grad. Civilnodruštvene grupe i inicijative s mukom pokušavaju izgraditi veze i povjerenja koja su u ratu pokidana, ali čini se da je moć onih kojima ovakvo stanje odgovara i dalje neusporedivo veća. Radi se, kažu u Vukovaru, o nekim medijima, o nekim nevladinim udrugama i o nekim crvenim foteljama.

Istraživanje je naručio AED, a proveo ga je Institut Ivo Pilar

Nakon Tuđmana društvo se malo normaliziralo, ali cijene stanove posve su poludjele. Svi su digli ruke od rada i posvetili se ispraznoj špekulaciji. Cijene su toliko prenapuhane, da osiguravaju dugotrajno uživanje u iluziji. A narod koji ima takvu Utopiju - avaj, druže Tito - naprosto ne može drugo, nego propasti.

Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, najveća i najuglednija organizacija za zaštitu ljudskih prava u Hrvatskoj, nedavno se pohvalio da ga - doduše gotovo simboličnim iznosima - sponzoriraju tvrtke Coca Cola Beverages, Atlantic Trade, Magma, T-HT, Jadranski luksuzni hoteli Dubrovnik, Splitska banka... Neke od njih na različite se načine dovodi u vezu sa nimalo zanemarivim kršenjima ljudskih prava. Istražujemo: kako to da je HHO prihvatio njihov novac, i zašto su ga one u HHO uložile?

Sramim se svoga srpskog naroda i svoje hrvatske države, boga mi, ljuto se sramim zadnjih dana, a naročito se sramim nakon ove obljetnice Teslina rođenja. Stotinu i pedeset godina prošlo je od Teslina rođenja, a čovjeka i dalje tretiraju kao da je proizveo izmjenični nacionalni osjećaj, a ne izmjeničnu električnu struju. Kad bih ja organizirao proslavu Tesle, Srbe i Hrvate stavio bih na neko od zadnjih mjesta...

Gordan Bosanac, Centar za mirovne studije: Odgovornost za ovakav tijek događaja oko procedure ulaska u NATO, pored države, snose organizacije civilnog društva. To je taj fenomen, da na našoj civilnoj sceni gotovo da nema organizacija koje se bave demilitarizacijom - može nas se nabrojati na prste jedne ruke. Uopće ne postoji infrastruktura koja bi se time mogla baviti. Isto tako, trenutni kapaciteti na sceni nisu tako visoki da bi mogli zaustaviti jedan ovako velik državotvorni projekt. Ali svakako mislim da ga možemo usporiti, sputati, tj. inzistirati da proces ne teče na ovakav način. Možemo ga korigirati.

Obilježavamo 31. svibnja, Dan borbe protiv pušača, duhana i duhanskih proizvoda: Puši mi se, individualno, nekažnjeno, fakultativno, pod pauzom, u kafiću, na javnom mjestu, na tajnom mjestu, ujutro, uvečer, kad god hoću i - kvit!