Hrvatska

Ana Knežević, predsjednica SSSH, govori za H-alter uoči sutrašnjih velikih radničkih prosvjeda: Socijalna slika je katastrofalna, i još se pogoršava. Želimo poručiti da smo mi ti koji plaćamo Sabor i Vladu, i da oni moraju raditi u interesu naroda. Nadamo se da će im to postati jasnije nakon što deseci tisuća građana izađu na ulice. Jer danas imamo dvije Hrvatske – jednu kojoj ništa nije skupo, i drugu koja jedva preživljava. Političari su izolirani otok nasred Hrvatske, i najčešće nemaju nikakvog dodira sa stvarnim ljudima i njihovim problemima.

Neki budući povjesničari i etnografi mogli bi otkriti da je sumrak demokracije u Hrvatskoj nastupio 2008. godine. Kakva 1984., kakvi bakrači. Negdje početkom ožujka, te 2008. godine, u Hrvatskoj distopiji ponovo su na vidjelo izašli svi loši temelji na kojima je građena iz kojih nikako da se iskobeljamo.

Ništa što se dogodilo posljednjih mjeseci nije više moguće promatrati kao izolirane incidente. Tinejdžerska samoubojstva, u krajnjoj liniji, nisu nešto bitno drugo nego nasilje okrenuto prema samome sebi. Mladi pijani vozači agresiju kanaliziraju u sumanutu jurnjavu u kojoj sada već gotovo svakog tjedna netko smrtno strada. Ili oni sami, ili, još gore, netko potpuno nedužan.

Drage sugrađanke i sugrađani, dignite svoj glas i prekinite taj krug nasilja. Jedini način da se to postigne je djelatna politička akcija. Treba izvršiti pritisak preko sindikata i civilnih udruga, i smijeniti Gradsku skupštinu, poglavarstvo i gradonačelnika samog, te raspisati nove lokalne izbore. Dok nas vladari ovoga grada još nisu totalno pregazili.

Crkva nije kršćanstvo. Prije bi se moglo reći da je ona, takva kakva je, njegova sušta negacija. Samim time, Crkva u odnosu na kršćanstvo i Isusa Krista ima istu izdajničko-negatorsku (ili ako hoćete termidorsku) ulogu, kakvu je imao staljinizam i Staljin u odnosu na Marksovu filozofiju i istinski komunizam, kao humanizam u praksi. Sve ukazuje na to da Katolička crkva u Hrvatskoj vidi svoju drugu šansu.

Iako bi bilo sablažnjivo u bilo kojem trenutku, ono što je protekle nedjelje u dubrovačkoj katedrali propovijedao biskup Želimir Puljić, nadmašilo je uobičajenu mjeru hipokrizije koju glasnogovornici Crkve u Hrvata svako toliko demonstriraju. Prema pisanju Slobodne Dalmacije, Puljić je povodom nedavne tragične i nasilne smrti Kristine Šušnjare iz Trilja objavio da je za potencijalnu žrtvu silovanja jedini pravi i moralni izbor koji joj jamči put u vječno blagostanje bio izbor smrti.

Svodi li se sva ženska ili feministička aktivnost doista na sukobe i animozitete, a nesuglasja na ženskoj sceni, tako jednostavno i tako banalno, na svađe žena i na dva tzv. politička ureda koji se navodno u liku muških patronizirajućih palica nadstavljaju nad podijeljenim stranama kao što se na prvi pogled razabire čitanjem odgovora u H-alterovoj 5 plus 5 Anketi Civilno društvo 2007.? Ili je kliše pojednostavljivanja tek jedna od metoda svjesnog/nesvjesnog brisanja i podcjenjivanja ženskog subjekta ali i njegovih mnogostrukih zapitanosti?

H-alterov novi suradnik Vladimir Matijanić istražio je da li je novac koji je država u 2007. godini uložila u demokratizaciju i razvoj civilnog društva bio svrsishodno potrošen: Pored korisnih i smislenih aktivnosti naišao je i na nepokrenute web sajtove, neotvorene info-punktove, publikacije koje su izdržale samo nekoliko izdanja, tečajeve i kurseve koji su malo koga obučili, i slične proizvode, opipljive koliko i predizborna obećanja političkih stranaka. Ponajviše je nailazio na suhoparne, birokratske odgovore izvoditelja doniranih projekata.

Događaj godine 2007. u civilnom društvu jest imenovanje Igora Vidačka za predstojnika Ureda za udruge Vlade RH, pa je samim time novi predstojnik - osoba godine u H-alterovu izboru. Djelovanje Prava na grad i u protekloj je godini najviše pridonijelo demokratizaciji društva i razvoju građanske svijesti. Za negativca godine, aktivistice, aktivisti, dužnosnici, novinarke i novinari koju su sudjelovali u H-alterovoj anketi proglasili su Hrvatski helsinški odbor, uglednu organizaciju iz devedesetih, koja je pala na niske grane.

Organizatorima antikomunističke harange staljinizam uopće nije zanimljiv, jer on je naprosto passé. No za sve negatore ljudske slobode i ideologe kraja povijesti opasna je misao o komunizmu kao humanizmu u praksi. Zato antikomunistički manipulatori svim sredstvima moraju stvoriti društveni konsenzus o socijalizmu/komunizmu kao zlu. Premda lenjinizam, boljševizam i komunizam/socijalizam nisu sinonimi, njihovo se značenje namjerno i smišljeno poistovjećuje i začinjava ih se fatamorganom Staljinovih brkova. Čini to i profesor Ivo Banac.