Pod parolom pušenje šteti zdravlju, Sanaderova kriptodemokratska i pseudoliberalna vlada - a u stvari odnarođena gospodska klika - želi zabraniti ovaj užitak, kojeg je izjednačila s porokom! Držimo li se te logike mogli bismo onda glasovati i protiv jebovanja, jer zašto bi samo jedan porok u kojemu se uživa bio izbačen iz države, a ne bi bili izbačeni svi?
Razlog odluke leži, navodno, u činjenici da pušenje skraćuje život. Neki je industrijalac violina u Japanu, zvao se Suzuki, vjerovao da pušenje skraćuje samo cigarete: pušio je tri kutije dnevno i do svoje prerane smrti u 120. godini, nitko ga nije razuvjerio u odluci da puši, sve te tri kutije, dnevno.
Zabrana pušenja je i eminentno međunarodnopolitička odluka. Njome se izravno potkopavaju sami temelji novostvorene crnogorske države koja svojom egzistencijom dokazuje da je pušenje ne samo ekološka pojava nego i najzdraviji temelj narodnog gospodarstva. Zemlju u kojoj se radi toliko koliko u Crnoj Gori pušenje nije zavilo u crno, nego je, naprotiv, omogućilo pravi pravcati procvat, a i stvaranje suverenističke doktrine. Da nije pušenja i pušača, Milo čukanović bio bi dostupan međunarodnim organima gonjenja, a ovako će, kao vladar suverene države, momcima samo reći da se gone jer su doživjeli pušionu.
Vratimo se unutarnjoj sceni. Pušenje, među ostalim, povećava i razinu adrenalina u krvi što će nam dobro doći ako na vlast opet dođe onaj konzument trave i protodrogeraš, Ivica Račan. Ova će zemlja postati tako dosadna da će nam za osjećaj stvarnog uzbuđenja, trebati baš takvi stimulansi. U najmanju ruku, dakako.
Ustvari, fućka mi se za sve te kolektivne interese. Puši mi se, individualno, nekažnjeno, fakultativno, pod pauzom, u kafiću, na javnom mjestu, na tajnom mjestu, ujutro, uvečer, kad god hoću i - kvit.
Dolje nenarodna vlada i hipokratsko-fašistički režim Ive Sanadra!
Dolje Andrija Hebrang!
Dolje pušenje!
Živio drug Tito!
Živjela Havana!
