Ta se diskriminacija rijetko prijavljuje, navodi se u izvješću, a to treba ponajviše pripisati strahu od gubitka posla, ili pogoršanja položaja na poslu, ili pak osjećaju stida u slučajevima spolnog uznemiravanja.
Diskriminacija se zbiva svugdje: u privatnom i javnom sektoru, u državnim tijelima. Najveći dio pritužbi za diskriminaciju zaposlenih odnosi se na uznemiravanje. Kao zanimljivost valja istaknuti da pravobraniteljica za ravnopravnost spolova nije primila niti jednu pritužbu na nejednakost plaća. Potvrdu za diskriminaciju Lukač Koritnik navodi u istraživanjima o visini plaća koje su provodili sindikati, ali i u podatku da je na Zavodu za zapošljavanje krajem prošle godine među nezaposlenima bilo 61 posto žena.
Druga tema jest nasilje u obitelji na koje su se u pravilu tužile žene. Posebno je problematično što su u velikom broju slučajeva osim žena nasilju izložena i djeca ili da su mu djeca svjedočila, a često se radi o dugogodišnjem kontinuiranom nasilju. Kao pozitivan pomak navodi se da se žene odlučuju policiji prijaviti nasilje u obitelji češće nego prijašnjih godina.
Lukač Koritnik osvrnula se i na parlamentarne izbore te zaključila da prema podacima o zastupljenosti žena na listama (manje od 30 posto) te njihovoj malobrojnosti na visokim mjestima na listi, predlagatelji lista nisu vodili računa o načelu ravnopravnosti spolova, odnosno o ravnomjernoj zastupljenosti žena i muškaraca na listama.
Statistički gledano, lani je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova otvorila 968 predmeta, od toga 268 po osobnim pritužbama, a 700 na vlastitu inicijativu ili na inicijativu drugih institucija ili fizičkih, odnosno pravnih osoba.