Zemlje EU razilaze se oko razine smanjenja emisije plina

Ministri za zaštitu okoliša zemalja članica EU podijeljeni su oko smanjenja količine emisija stakleničkih plinova uoči svog sastanka u Bruxellesu. Glavna tema rasprave bila je za koliko bi Unija trebala smanjiti razinu stakleničkih plinova u odnosu na 1990. godinu. Zemlje imaju različite prijedloge koji traže da to bude obvezujuće za 20 posto, za najmanje 20 posto, za 30 posto ili da uopće ne postoji obvezujuća razina sve do 2020. godine. Zemlja predsjedateljica Njemačka zalaže se za obvezujuću granicu od 20 posto, s čime se pak ne slaže Europska komisija koja želi da to bude više. U siječnju je Bruxelles zatražio da 27 članica podrži cilj o smanjenju emisija za 30 posto do 2020. godine za razvijene zemlje u međunarodnim pregovorima. Dvije skandinavske zemlje, Danska i Švedska, žele ambiciozno smanjivanje od obvezujućih 30 posto u odnosu na razinu iz 1990. godine u Europskoj uniji. Međutim, njihov prijedlog ne podržavaju dvije nove članice Mađarska i Poljska koje se zalažu za neobvezujuće ciljeve o smanjenju emisija CO2 poslije 2012. godine. Finska je također rezervirana prema obvezujućem smanjenju za 20 posto, tvrdeći da države članice još nisu odlučile kako raspodijeliti teret smanjenja emisija te da još nije poznato kako će na svaku pojedinu zemlju utjecati to smanjenje. Na finski stav utjecao je snažan pritisak domaće industrije papira koja bi bila pogođena smanjenjem emisija. U međuvremenu ministri za okoliš iz Slovenije, Španjolske i Velike Britanije u zajedničkom su pismu pozvali sve države članice Unije da se obvežu poduzeti zajedničku akciju protiv klimatskih promjena. 'Klimatske se promjene ne mogu zaustaviti samostalnom akcijom koju bi poduzela Europska unija. Međutim, mi zajedno imamo više od 490 milijuna ljudi, a u 2004. godini 27 zemalja emitiralo je 6000 milijuna tona stakleničkih plinova', kaže se u zajedničkoj izjavi trojice ministara koju je prenio BBC. Upozoravaju da, ako se ne poduzme zajednička akcija, bit će ugrožen ugled EU kao vodećeg međunarodnog igrača u zaštiti okoliša. Ministri također trebaju raspraviti kako raspodijeliti teret smanjenja emisija, kao i prijedlog kako uhvatiti emisije plinova te ih uskladištiti. Zemlje su i glede toga podijeljene zato što za tu zamisao još ne postoji potpuno razvijena tehnologija. Jedna od točaka na dnevnom redu bit će i uvrštenje zrakoplova u shemu o trgovini emisijama, no konkretni prijedlozi vjerojatno se neće dati sve do početka lipnja, kazao je neimenovani europski dužnosnik. Na sastanu će biti riječi i o obnovljivim izvorima energije i korištenju biogoriva, što je pitanje o kojem se ministri prije nisu uspjeli dogovoriti. Na sastanku prošlog tjedna deset država članica željelo je potpisati plan o obvezujućem smanjenju emisija za 20 posto u odnosu na 1990. godinu, međutim preostalih 17 oklijevalo je zbog nepoznanica kakav će to imati učinak na industrije njihovih zemalja. Klimatske promjene osjetljivo su pitanje zbog golemih troškova koji bi zahvatili razne sektore jer bi bili prisiljeni uvoditi skupe tehnološke inovacije kako bi ispunili tražene kriterije. Tako su prošlog mjeseca šefovi najvećih automobilskih kompanija kao što su BMW, Opel, Ford, DaimlerChrysler i Volkswagen pozvali Europsku komisiju da odustane od najavljenih planova o smanjenju emisija CO2 za nove automobile na 120 grama do 2012. zbog straha da će vozila poskupjeti i do 2000 eura po komadu što bi izazvalo smanjenje prodaje i pad prihoda. Također zemlje poput Slovačke, koje su bile prisiljene zatvoriti svoje nuklearke te proizvodnju energije nadomjestiti ugljenom, snažno se protive smanjenju emisija jer bi to štetilo njihovu gospodarskom rastu. Nasuprot njima nalazi se Europska komisija koja traži radikalna smanjenja, istovremeno optužujući neke članice da su bile previše velikodušne u dodjeljivanju kvota za emisije svojim industrijama te sada traži rezanja.