'Zatamnjenje' dokumenata inicirano od Hrvatske

Pravilo 54bis Postupovnika Haaškog suda, o kojem se ovih dana raspravljalo u kontekstu javnosti nedostupnih transkripata Vrhovnog vijeća obrane SRJ koji nikada nisu stigli do Međunarodnog suda pravde (ICJ), zapravo je rezultat hrvatskih napora da zaštiti dokumente koje je Tužiteljstvo tražilo u predmetu Blaškić. I Hrvatska je, godinama prije Srbije, koristila mogućnost “zatamnjenja” dijelova dokumenata od nacionalnog interesa. Sve je počelo pokušajem sub poene Tužiteljstva ministru obrane Gojku Šušku, a vezano uz predmet Blaškić, koju je, kao što je poznato, Sud odbio. Sud je nakon toga donio pravilo 54bis kojim se regulira mogućnost zaštite pojedinih dokumenata od nacionalnog interesa. Kako je taj “amandman” donesen na inicijativu Hrvatske, on se u Tribunalu interno naziva “hrvatskim amandmanom”. Tom odredbom predviđeno je da svaka država može tražiti zaštitu pojedinih dokumenata ili izjava svjedoka zbog nacionalnog interesa. Prema informacijama iz samog Tribunala, najveći broj dokumenata dostavljenih na taj način stigao je upravo iz Hrvatske. Najveći je broj dokumenata dostavljen Haaškom tužiteljstvu u Tuđmanovo doba jer je tada iniciran najveći broj postupaka. Isto se nastavilo i u vrijeme Račanove vlade, sve do danas. Tako dostavljeni dokumenti mogu se koristiti isključivo na temelju odluke Suda i samo u predmetu za koji je dotični dokument zatražen. Jedno sudsko vijeće stoga ne može koristiti isti dokument iz drugog predmeta bez ponovne suglasnosti države iz koje dolazi dokument za upotrebu i u tom predmetu. Odvjetnik Tihomira Blaškića, Ante Nobilo, na pitanje je li Hrvatska koristila “zaštitne mjere” kako bi skrivala neugodne činjenice, odgovorio je potvrdno. - Iskreno rečeno, Hrvatska je skrivala svoju ulogu u BiH, i to nismo radili iz ljubavi prema međunarodnom pravu. Jednostavno, tražio se svaki mogući način da se onemogući Haag da utvrdi odgovornost Šuška i pokojnog predsjednika Tuđmana za ono što se dogodilo u BiH. Smisao je bio izbjegavanje kaznenih odgovornosti naših ključnih političara - kaže Nobilo. Niz godina visokopozicionirani član obavještajne zajednice, Markica Rebić, iznosi drugu verziju: Tužiteljstvo je prije donošenja pravila 54bis od Hrvatske tražilo dokumente koje “nijedna država koja drži do sebe ne bi davala”. - U postupku koji se vodio za zločine u Ahmićima stigao nam je zahtjev za popisom svih pripadnika IV. gardijske brigade zajedno s podacima o njihovu ratnom putu i sve informacije hrvatskih obavještajnih službi o BiH. Kada nismo ispunili taj zahtjev, to je protumačeno kao hrvatski bojkot - rekao je Rebić. Hrvatska, tvrdi, nije koristila pravilo 54bis kako bi prikrivala svoju ulogu u ratovima. - Nismo ništa skrivali. Samo nismo u Haag slali dokumente koji mogu štetiti našem nacionalnom interesu, a nisu povezani s predmetima u Haagu - kazao je Rebić. Na pitanje na koliko je dokumenata Hrvatska primijenila “zaštitne mjere,” Rebić je odgovorio: - Praktički niti na jednom dokumentu.