Vjeran Pavlaković o ratnim zbivanjima 1991. - 1995.

Govoreći pred tridesetak okupljenih, većinom studenata, Vjeran Pavlaković je iznio analizu obilježavanja značajnih datuma iz Domovinskog rata u Hrvatskoj, te odnosu politike i javnog mijenja prema njima. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti 5. kolovoza, i mijene kroz koje je prošlo obilježavanje tog blagdana - dana oslobođenja Knina 1995., poslužio mu je kao glavni primjer. Istaknuo je kako je, nakon svojedobnog zanemarivanja, Knin u posljednjih nekoliko godina ponovo postao središnje mjesto obilježavanja tog datuma, uz okupljanje političkog i vojnog vrha zemlje. Srbi iz Hrvatske, sasvim drugačije gledaju na taj blagdan i operaciju Oluja, jer je to za njih obljetnica egzodusa, rekao je Pavlaković, ističući na tom primjeru različita, etnički obojena, tumačenja povijesti Domovinskog rata. Na komemoracijama se obilježava samo određeni segment Domovinskog rata, još su daleko komemoracije na kojima će se promicati pomirba, ocijenio je Pavlaković. Naveo je da u Hrvatskoj postoji samo jedan spomenik srpskim žrtvama, postavljajući pitanje spremnosti Hrvatske za to. Po njegovim je riječima, istovjetna situacija i u BiH i Srbiji, gdje se organiziraju komemoracije i kontrakomemoracije, poput onih u Potočarima za bošnjačke žrtve genocida u Srebernici, i u Bratuncu za srpske žrtve bošnjačkih snaga iz Srebrenice. U tom je kontekstu, odgovarajući kasnije na pitanja novinara, ocijenio kako proces pomirbe otežava izbjegavanje Srbije, posebno njezine intelektualne i političke elite, da se suoči s odgovornošću za rat i počinjene zločine. Također je ustvrdio kako pomirbu otežava i utjecaj stranih sila na zemlje jugoistočne Europe, ističući utjecaj Rusije na Srbiju. Nedavna blaga presuda ICTY-a za pokolj na Ovčari, u Beogradu je protumačena kao dokaz da Srbija nije bila izravno uključena u rat, ocijenio je. Zaključio je kako se još ne može reći koliki će utjecaj imati delovanje ICTY-a na pisanje povijesti zemalja bivše Jugoslavije, ali da će on svakako biti značajan, a za Hrvatsku posebno suđenje generalima Gotovini, Čermaku i Markaču koje treba početi 2008. Ukazao je i na važnost smještaja i dostupnosti arhiva Haškog suda za povjesničare, nakon što sud 2010. ili 2011. godine prestane s radom.