Sva ubojstva počinjena u ratnim godinama kod kojih nije utvrđen motiv “radno” trebaju se tretirati kao ratni zločin kako ne bi nastupila zastara prije nego što se pronađu počinitelji i utvrdi način i motiv ubojstva. Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić takvu je uputu poslao svim županijskim državnim odvjetnicima na čijim su se područjima u vrijeme rata događala ubojstva koja ni do danas nisu razjašnjena. - Ima dosta slučajeva da su početne kvalifikacije u prijavama koje su podnosile policijske uprave bile ubojstva, ili teška ubojstva, a da su se ti slučajevi mogli kvalificirati i kao ratni zločin. Slično je bilo i u slučaju Solar u Sisku gdje je prijava bila podnesena protiv napoznatog počinitelja i kvalificirana kao ubojstvo - rekao je glavni državni odvjetnik Bajić i objasnio da je upravo u takvim i sličnim predmetima državnim odvjetnicima dao uputu da ih “radno” tretiraju kao ratne zločine. STRADAVANJA SPRSKIH CIVILA - S obzirom na okolnosti u kojima su se ta ubojstva dogodila, da se nije moglo prikupiti dovoljno podataka da bi se utvrdio motiv, ne može se znati je li posrijedi ratni zločin ili takozvano obično ubojstvo. Tražio sam da se na takvim predmetima nastavi raditi kao da su svi ratni zločin kako bi se spriječila mogućnost da se arhiviraju i da nastupi zastara - objasnio je Bajić, dodajući da će se radom i rasvjetljavanjem svih još neriješenih slučajeva utvrditi što je ratni zločin, a gdje su počinjena takozvana obična ubojstva. Danas su 15 godina nakon što su počinjena ubojstva sisačkih civila srpske nacionalnosti i formalno dobila tretman ratnog zločina. Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, uključujući se u sisačku priču zastare neriješenih ubojstava iz ratnih 91. i 92. godine, dao je nalog županijskom državnom odvjetniku u Sisku, Stipi Vrdoljaku, da se na slučajeve istraga ubojstava Srba u Sisku stavi oznaka ratnih zločina. Bajić je na taj način “ozakonio” izbjegavanje mogućnosti zastare tih slučajeva koja bi nastupila nakon 15, odnosno 20 godina od dana počinjenja. Očajnička borba Siščanke Vjere Solar, da ubojstvo njezine kćeri Ljubice ne ode u zastaru, tako je konačno urodila plodom. U stanu gospođe Vjere Solar, deset godina nakon rata okupljaju se članovi “Građanske udruge protiv nasilja Sisak”. Pokazuju nam iskaze članova obitelji nestalih i ubijenih osoba, kojima je zajedničko višegodišnje čekanje na pravdu. Čitamo kako je Nikola Čalić prijavio nestanak oca Miloša, koji je 1992. godine odveden iz bolnice Rebro u Zagrebu i pronađen mrtav u šumi Brezovica pokraj Siska. Ljubica Vranešević prijavila je dvije smrti, supruga i sina. Suprug Mladen poginuo je u akciji u Kinjačkoj. Kada je sin Zoran, bivši policajac, čuo da mu je otac mrtav krenuo je na sprovod autom. Na sahranu oca nikad nije došao, pronađen je mrtav na obali Kupe. Prijavu je napisala i Danica Nikolić, čiji je suprug odveden iz druge smjene u Rafineriji i nikad se nije vratio kući. Nađen je prostrijeljena trbuha... Jedan stariji Siščanin, kaže Srbin rođenjem, a ne opredjeljenjem, mirno nam priča o svojoj sudbini. Moli jedino da mu ne otkrijemo identitet jer je svjedok na sudu, a ne zna bi li se to kosilo s pravilima suda. On priča: “Znam tko me je pokupio, strpali su me u kombi i odvukli na OR-u, ne znam jedino tko me je tukao, tko je svoga velikog krvoločnog psa huškao na mene, te krvnike ne poznam”. Taj je Siščanin imao sreće. Pušten je, navodno, na intervenciju jednog visokog saborskog dužnosnika. Posljedice torture osjeća i danas. - Sve spoznaje do kojih smo došli i papire predali smo u HHO gospodinu Puhovskom, koji mi je rekao da ih je proslijedio policiji. Poslala sam ih osobno gospodinu Vrdoljaku i gospodinu Bajiću - ističe Vjera Solar.
Ubojstva sisačkih civila dobila tretman ratnog zločina
Jutarnji list/I. Toma, M. Piškor
Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić dao nalog da se na slučajeve istraga ubojstava Srba u Sisku stavi oznaka ratnih zločina. Tako je “ozakonio” izbjegavanje mogućnosti zastare tih slučajeva.