To, npr. znači da će se finsko-švedski par moći dogovoriti da je finski ili švedski sud mjerodavan za njihov razvod u Irskoj. A znači, npr. i to da će se švedski par koji se razvodi u Španjolskoj moći razvesti po švedskom zakonu.
U EU je svake godine čak 170.000 internacionalnih brakorazvodnih parnica, što je čak 16 posto od ukupnog broja razvoda; prošle ih je godine u EU-25 najviše bilo u Estoniji (50 posto od ukupnog broja ondje sklopljenih brakova) a najmanje u Madžarskoj (1.5 posto).
Zbog velike mobilnosti u Uniji internacionalnih je brakova, ali i razvoda, iz dana u dan sve više pa je iskrsla potreba da se situacija malo uredi. Obzirom na stanje sada, u jednoj brakorazvodnoj parnici pravna zbrka može postati noćna mora ne samo strankama već i pravnim sustavima zemalja članica EU. Velikim dijelom to je i zbog toga jer se odgovarajuća zakonodavstva pojedinih zemalja članica posve razlikuju: na Malti je, npr., razvod zabranjen, u Irskoj od trenutka pokretanja brakorazvodne parnice do konačne rastave mogu proteći i četiri godine, itd.
Povjerenik za pravosuđe EK Franco Frattini rekao je danas u Bruxellesu da će nove inicijative pojednostaviti život parovima u EU jer će one garantirati “pravnu sigurnosti, fleksibilnost i pristup sudovima', odnosno, “omoguchiti im da znaju koji je zakon primjenjiv na imovinu stečenu u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici.” Nacionalni zakoni koji se odnose na razvode neće se, međutim, nimalo promijeniti jer novi propisi ne podrazumijevaju ujednačavanje zakonodavstava.

