H-Alter
Zbog netransparentnosti tipične za holdinge i ljude nenavikle na zapadnoeuropski stil poslovanja izuzetno je opasno čovjeku poput Bandića omogućiti da se maksimalno zadužuje u inozemstvu i nastavlja realizirati svoje projekte praveći se da ih je on ostvario svojim novcem.

Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik, danas obveznicama zadužuje Zagrebački holding za 300 milijuna eura. Trebaju li Zagrebu doista toliki dugovi i hoće li neupućeni građani još neko vrijeme na Bandića gledati kao na graditelja zanemarujući činjenicu da je lako graditi zadužujući se u tuđe ime? Iako je s jedne strane pozitivno da se u gradu konačno nešto događa nakon dulje stagnacije, postavlja se pitanje kolika će biti cijena tih promjena. Najbolji primjer koji upozorava na ono što bi se moglo dogoditi su parkirališna mjesta u Zagrebu. Umjesto da pokuša smanjiti promet u uskom centru Zagreba gradnjom besplatnih garaža na rubovima centra, gdje se promet odvija brzo u više traka kako bi do tih garaža bilo lako brzo doći iz svih dijelova Zagreba, Bandić se odlučio na povećanje cijena parkirališnog prostora koji su u centru dosegnuli astronomskih 16 kuna za sat vremena. Dokaz da se motivacija za taj postupak nije nalazila u oslobađanju centra od prometa jest uvođenje naplate parkinga u dijelu Novog Zagreba, i to po visokih 8 kuna po satu. Netko tko je sposoban planirati lako bi predvidio da će takav potez kod građana izazvati želju za izbjegavanjem skupog parkinga, pa se ne bi dogodilo da se auti počnu parkirati na zelenim površinama, uništavajući tako zelenilo. Ovaj smjer ruralizacije Zagreba dolazi na osnovi Bandićeve vizije svijeta koja je izgrađena u Donjim Mamićima u kojima nije problem parkirati automobil na zelenoj površini ili zemlji jer ništa ionako nije uređeno, a automobila ima puno manje u odnosu na slobodne površine te vrste. Primjer s parkirnim mjestima samo je sitnica, ali sitnica koja upozorava da Bandiću i njegovim suradnicima, koje nije birao na osnovi njihovih stručnih kvaliteta, cilj nije pitomi Zagreb u kojem bi građani bili zadovoljni sitnicama, već megalomanski Zagreb gdje se zanemaruje sve osim velikih projekata, za koje je također upitno koliko su korisni, a najbolji primjer je ideja sjeverne zaobilaznice koju je većina struke maksimalno kritizirala. Novac koji Bandić sada uzima zbog gradnje stanova zapravo će brzo dobiti natrag nakon prodaje tih stanova, a obveznice se izdaju na 15 godina. Zbog čega Bandić na svojim web stranicama ne objavljuje kako će se dalje taj novac iskoristiti, već samo piše hvalospjeve o gradnji jeftinih stanova? Zbog netransparentnosti tipične za holdinge i ljude nenavikle na zapadnoeuropski stil poslovanja izuzetno je opasno čovjeku kakav je Bandić omogućiti da se maksimalno zadužuje u inozemstvu i nastavlja realizirati svoje projekte praveći se da ih je on ostvario svojim novcem. Problem je i u percepciji građana, jer veliki broj ljudi neće shvatiti da sljedeći gradonačelnik možda neće moći izgraditi ništa jer mu je prethodni iscrpio sve izvore sredstava, a Bandić će tada već pobjeći. Ako ne pred zakonom, onda na drugu funkciju, samo se nadajmo da to neće biti predsjednička.