Kad ne bih bolje poznavao situaciju, lako bih se mogao zavarati. Mediji su puni napisa o kampanjama udruga za zaštitu prava životinja, a na ulicama gledamo plakate s kojih nam se smiješe razne zvijezde pozivajući ljude na udomljavanje životinja i njihovu zaštitu. Sve to izgleda kao da živimo u nekoj bajci, kao da se radi o idiličnom suživotu ljudi i životinja. Ipak, iza te zavjese postoji svijet koji izgleda sasvim drugačije. Neki tmuran svijet u kojem ljudi napuštaju, zlostavljaju i ubijaju životinje. U takvom svijetu, velika većina tih zvijezda s plakata, jede životinje i time potpomaže prehrambenu industriju koja ubija milijarde životinja, diljem svijeta. Svaka javna osoba koji poziva na zaštitu životinja zaslužuje određenu pohvalu, ali na udrugama za prava životinja ostaje da rade u skladu s onime što propagiraju i da ne rade kompromise od kojih životinje realno nemaju nikakve koristi. Često imamo prilike vidjeti aktiviste za prava životinja koji skreću pozornost na kampanje u kojima izvode neke duhovite stvari, kao što su skidanje do gola ili simuliranje vođenja ljubavi. No, time onaj glavni cilj, a to su prava životinja, pada na dno, a do izražaja dolazi zabava u kojoj se samo ljudi dobro zabavljaju. Sigurno je da jedan tako ozbiljan cilj, kao što su prava životinja ne smije imati neozbiljan pristup. Borba za prava životinja mora se shvatiti ozbiljno, a to se može postići jedino ozbiljnim kampanjama i beskompromisnim stavom. Neke od udruga za prava životinja takvim kampanjama, čiji su nosioci poznate osobe koje nisu vegetarijanci niti ih u pravilu zanimaju prava životinja, misle da će se približiti javnosti ili steći veći ugled kao udruga. Možda će sve to i ostvariti. Medijima je sigurno zanimljivije popratiti one kampanje u kojima sudjeluju javne osobe, ali ostaje pitanje principa oko takvih kampanji koje otvara mogućnost da se netko zapita: "Jesu li važnije životinje ili udruga? Tko je ovdje zbog koga - aktivisti zbog životinja ili one zbog njih?" Normalno, svaka udruga ima pravo sama prosuditi na koji će način djelovati i koje će kampanje provoditi. Međutim, bojim se da ćemo još dugo gledati životinje koje nemaju ni osnovna prava, dok će se zaštitari životinja zajedno s poznatim osobama na naslovnicama ponositi svojim kampanjama punim kompromisa. Nedavno smo imali prilike vidjeti gostovanje uglednog svjetskog glazbenika Morrisseya, nekadašnjeg vođe kultne skupine "The Smiths", koji je danas solo glazbenik i veliki aktivist za prava životinja. Autor poznate pjesme "Meat Is Murder", koja je za mnoge aktiviste himna, zalaže se za prava životinja i ne jede ih od svoje jedanaeste godine. Iako njegov dolazak u Hrvatsku nema veze niti s jednom udrugom za prava životinja, ipak je bilo mnogo govora o pravima životinja tijekom njegova gostovanja. Udruge su tu priliku iskoristile za promociju prava životinja i svoga djelovanja. Gledajući Morrisseya dođe mi da se zamislim, kako je napokon vrijeme da se i u Hrvatskoj pojavi neka zvijezda koja je aktivist za prava životinja, koja ne jede životinje, protivi se nošenju krzna i kože te pokusima na životinjama. Pa da takva osoba, s punim kredibilitetom bude nositelj neke kampanje koju provode udruge za prava životinja. Do tada, sadašnjost je sasvim drugačija, a ovo je samo svijet o kojem ja maštam!

