Sutra je Dan energije vjetra

U nedelju, 15. lipnja u Europskoj uniji se obilježava Dan energije vjetra (European Wind Day). Smisao je obilježavanja educirati i informirati javnost o energetskom izvoru, koji je u posljednjih desetak godina na putu da od alternative postane jedan od osnova energetskog sustava. U Španjolskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Grčkoj, Poljskoj itd. razne prigodne događaje organiziraju vlade i nacionalne udruge znanstvenika, inženjera i proizvođača. (European Wind Energy Association) Stranka Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, izražava žaljenje što Hrvatska ne obilježava ovaj dan, iako je promocija obnovljivih izvora energije načelno prihvaćena. Vjetroelektrane se u Europi, a također i van nje (Indija, Kina, SAD) intenzivno grade, te se svake godine instalira više kapaciteta nego prethodne. Godine 2007., među novoinstaliranim električnim kapacitetima u zemljama Europske unije energija vjetra našla se na prvom mjestu, sa instaliranih 8.662 megavata. Godišnja proizvodnja samo tih vjetroturbina, instaliranih u 12 mjeseci, veća je od godišnje potrošnje električne energije u Hrvatskoj. Vrijednost investicije je oko 10 milijardi dolara, pa se radi o velikom biznisu - daleko većem, nego što su nuklearne elektrane. U razdoblju od osam godina, od 2000. do 2007., na području EU instalirano je ukupno 158.000 megavata novih kapaciteta, od čega vjetroelektrane čine 47.000. Energija vjetra pokrila je 2007. godine 3,7 posto potrošnje Europske unije, odnosno 6-7 puta više od godišnje potrošnje Hrvatske. U istom razdoblju prikopčan je na mrežu samo jedan nuklearni reaktor, dok ih je nekoliko zatvoreno. Europska komisija predložila je 23. siječnja 2008. novu Direktivu o poticanju korištenja energije iz obnovljivih izvora (). Predložen je cilj da Europska unija do 2020. godine 20 posto svojih potreba za energijom zadovoljava iz obnovljivih izvora. Vjetroelektrane će pokriti 12 do 14 posto potreba za električnom energijom. Svake godine instalirat će se oko 10.000 novih megavata. Ova Direktivu o obnovljivim izvorima energije (Renewables Energy Directive) trebaju prihvatiti Europsko Vijeće i Europski parlament, koji su predlagali više postotke. Ti kapaciteti dovest će do smanjenja emisije ugljičnog dioksida ekvivalentnog uklanjanju 165 milijuna automobila s ulica, uštedjedi godišnje 20 milijardi eura u cijeni goriva, te otvoriti stotine tisuća radnim mjesta. U okviru EU u energetskom planiranju koristi se softverski alat Green X. On omogućava opis potencijala i pratećih troškova različitih obnovljivih izvora energije, procjene utjecaja zakona te utjecaj raznih mjera (tehnološki napredak, smanjenje investicijskih troškova, neekonomske prepreke korištenju obnovljivih izvora idr.). Uz sve zemlje članice, voditelji projekta iz Energy & Economics Group, Vienna University of Tehnology, napravili su i za Hrvatsku analizu potencijala obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije. Oni procjenjuju da bi 2020. godine Hrvatska iz obnovljivih izvora mogla pokriti više od 50 posto potrošnje električne energije. Od toga bi gotovo šest milijardi kilovatsati dali novi izvori (ne računajući hidroelektrane), a od toga 3,6 milijardi vjetroelektrane. (vidjeti: Action Plan GreenNet Europe , te Vjesnik Hrvatske elektroprivrede, br. 207, travanj 2008., str. 18) To bi značilo instalaciju oko 1500 megavata kapaciteta - nipošto nezamisliv cilj, jer već krajem prošle godine razne su tvrtke zadržile prethodno odobrenje za priključak na mrežu za 800 megavata! Kako trenutna prijenosna i distributivne mreže ne mogu toliko prihvatiti, HEP - Operator prijenosnog sustava je izdao prethodna odobrenja za 331 megavat, što je jednako kapacitet polovice NE Krško, koja pripada Hrvatskoj. Ovo ograničenje nije apsolutno, nego je uvjetovano današnjom strukturom mreže prijenosa, koja se stotinu godina razvijala u situaciji da gotovo svu električnu energiju proizvodi mali broj velikih elektrana, odakle se ona prenosi potrošačima. Sada se situacija stubokom mijenja, sa tisućama i desetinama tisuća disperziranih izvora. Potrebna su znatna istraživanja da se mreža prilagodi, u čemu su zemlje EU već znatno napredovale. Hrvatska elektroindustrija također ima iskustva i kapacitete dovoljne, da i sama proizvodi cjelokupnu opremu (kao što je recimo u tijeku desetak godina učinila Španjolska, koja danas iz vjetra pokriva deset posto potreba). Prije dvadeset godina, predviđanja da će vjetar davati više od marginalnog postotka električne energije bila su znanstvena fantastika. Danas, to je realnost koja se događa oko nas. Tehnologije koje danas nisu još komercijalne ali se vrtoglavo razvijaju (uz značajne zarade i nova radna mjesta) su solarni fotonaponski sustavi za proizvodnju električne energije, solarne termoelektrane, toplinske pumpe, korištenje vodika idr.. Hrvatska i tu ima određena iskustva i kapacitete, koji bi se ozbiljnom politikom poticanja obnovljivih izvora (danas se nažalost i one mjere, koje su donesene, teško provode) mogli značajno razviti i donijeti višestruku korist hrvatskom gospodarstvu, okolišu i kvaliteti života, priopćeno je iz Zelene liste.