Sloboda kretanja radnika spada u tzv. četiri slobode na kojima počiva unutarnje tržište EU-a - sloboda kretanja roba, usluga i kapitala.
Odredbe iz ovoga poglavlja odnose se samo na radnike koji su u radnom odnosu, dok su prava samozaposlenih osoba regulirana u u poglavljima o slobodi pružanja usluga i pravu poslovnog nastana.
Svi radnici imaju pravo na zaposlenje u drugoj državi članici, a to i uključuje i pravo na jednako postupanje s obzirom na uvjete rada, pravo na socijalnu, kulturnu i gospodarsku integraciju radnika imigranta te adekvatna prava za članove radnikove obitelji (pravo na zaposlenje supružnika, obrazovanje djece itd.).
Hrvatska će u ovom poglavlju morati mijenjati i dopuniti svoj Zakon o strancima, u dijelu koji se odnosi na državljane zemalja članica EU-a. To znači ukidanje radnih dozvola, promjene propisa o dozvoli boravka, o prijavama na zavodu za zapošljavanje itd.
U ovom poglavlju moguća su i tranzicijska razdoblja. Ako neke zemlje članice EU-a odluče uvesti privremenu zabranu za zapošljavanje radnika iz Hrvatska, ona ima pravo na recipročne mjere prema radnicima iz tih država.
Većina od 15 "starih" država članica uvela je prijelazno razdoblje za radnike iz 10 novih članica, koje su ušle 2004. godine, uslijed straha od navale jeftinije radne snage. Budući da će Hrvatska u EU najvjerojatnije ući sama, ona sa 4,5 milijuna stanovnika ne predstavlja nikakvu prijetnju tržištu radne snage EU-a, tako da se ne čini vjerojatnim traženje prijelaznog razdoblja.