HRT u Dnevniku objavio imena sedmorice članova udruženog zločinačkog pothvata s tajnog popisa haaškog tužiteljstva: riječ je o bivšim ministrima Juri Radiću i Ivanu Jarnjaku, šefu tajne službe Markici Rebiću te generalima Mati Laušiću, Miljenku Crnjacu, Rahimu Ademiju i Mirku Norcu.

HRT je jučer u glavnom Dnevniku objavio imena sedmorice članova “udruženog zločinačkog pothvata” s tajnog popisa koji je haaško tužiteljstvo priložilo novom prijedlogu optužnice protiv Gotovine, Čermaka i Markača za zločine u Oluji i nakon nje. Zbog čega je Tužiteljstvo ocijenilo da taj popis treba biti tajan, nije jasno. U Haagu se uobičajeno štiti identitet dijela svjedoka, većinom žrtava koji bi zbog svjedočenja o zločinima mogli biti izloženi pritisku, ili svjedoka insajdera. Haag je ranijih godina skrivao identitet optuženih s tajnih optužnica, kad bi procijenili da postoji opasnost bijega optuženog ako sazna da ga sud traži. No Haag više ne može objavljivati nove optužnice, niti može narediti Hrvatskoj da sudi osobama s tog popisa. Hrvatska im može sama suditi, ali ne mora. Objavljivanje tajnih dokumenata Haaški sud može kazniti zatvorom ili novčanom kaznom. Osim trojice optuženih generala, dosad je bilo poznato da Tužiteljstvo na čelu s Carlom Del Ponte smatra da su članovi zločinačkog pothvata bila četvorica pokojnika - predsjednik Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak te dva načelnika Glavnog stožera HV-a Janko Bobetko i Zvonimir Červenko. Prema optužnici, cilj udruženog zločinačkog pothvata bio je trajno uklanjanje srpskog stanovništva s oslobođenih područja silom, zastrašivanjem, prisilnim raseljavanjem, oduzimanjem ili razaranjem imovine. Ubojstva i mučenja nisu bila dio tog pothvata, što znači da Tužiteljstvo ne optužuje Gotovinu i drugu dvojicu generala da su unaprijed isplanirali ubojstva nakon Oluje radi protjerivanja Srba, ali će im se suditi i za to jer se “moglo predvidjeti” da su ubojstva i maltretiranja civila moguća posljedica provođenja takvog pothvata. Još od prve optužnice protiv Ante Gotovine iz 2001., kao dio plana o protjerivanju Srba Tužiteljstvo ističe hrvatsku demografsku politiku nakon Oluje, oduzimanje srpskih kuća i naseljavanje Hrvata, kako bi se spriječio povratak Srba. Zbog toga je, najvjerojatnije, bivši potpredsjednik Vlade i ministar obnove Jure Radić uvršten na ovaj popis. U optužnici se navodi da je nakon Oluje provođena demografska politika prema kojoj je veći dio bivše Krajine trebalo naseliti Hrvatima, a u skladu s njom su se u napuštene srpske kuće naselili Hrvati. Iako je službeno postojalo pravo na povratak i povrat imovine, smišljeno se onemogućavao povratak Srba, navodi se u optužnici. Za obnovu i povratak bio je zadužen Jure Radić, ali on je u Haagu samo ime na popisu članova tog pothvata, dok će za sva kaznena djela odgovarati trojica generala. Gotovina, Čermak i Markač odgovorni su tako ne samo za djelovanje vojnika pod svojim zapovjedništvom, nego i za provedbu hrvatske politike te uredbi, odluka i propisa usmjerenih na štetu Srba tako što ih se lišavalo njihovih temeljnih ljudskih prava, njihovih domova i imovine. Za bivšeg ministra unutrašnjih poslova Ivana Jarnjaka dugo se spekuliralo da bi se mogao naći na nekoj od Haaških optužnica. Civilnu policiju haaško tužiteljstvo u optužnici za Oluju svrstava u “Hrvatske snage”, zajedno s pripadnicima HV-a, specijalne i vojne policije, te pripadnicima tajnih službi. Pripadnici “hrvatskih snaga” po optužnici su počinitelji konkretnih zločina, ubojstava, pljački, razaranja kuća, zbog kojih se terete trojica generala. Bivši šef SIS-a i pomoćnik ministra obrane za obavještajne poslove Markica Rebić vjerojatno se našao na popisu članova “udruženog zločinačkog pothvata” zbog velike važnosti koju Tužiteljstvo pridaje propagandnim akcijama u Oluji kojima su Srbi poticani na odlazak iz Hrvatske. Pothvat je po optužnici provođen među ostalim “širenjem informacija, dezinformacija i propagande među Srbima iz Krajine s namjerom da ih navedu na napuštanje tog područja”. Orkestrirana kampanja u cilju protjerivanja Srba pokrenuta je prije početka vojne operacije 4. kolovoza 1995, navodi se u optužnici, i to tako što su širene informacije o predstojećem napadu hrvatskih snaga kako bi se srpsko stanovništvo ispunilo panikom i strahom. Na radiju i televiziji govorilo se da Srbi “slobodno mogu otići” i da veliki konvoji Srba napuštaju područje, a istovremeno su im prikazivani pravci bijega. General Rahim Ademi bio je načelnik štaba generalu Gotovini u Zbornom području Split. Mirko Norac bio je jedan od trojice zapovjednika operativnih pravaca u Sektoru Jug, kojim je zapovijedao Gotovina. General Miljenko Crnjac bio je zapovjednik Zbornog područja Karlovac. Mate Laušić zapovijedao je vojnom policijom. U ovoj optužnici Tužiteljstvo je prvi put dodalo vojnu policiju uz vojsku, civilnu i specijalnu policiju, za čija djela se terete trojica optuženih.