Ina do sljedećih izbora u većinskom vlasništvu države zbog kontrole cijene goriva

Početak procesa prodaje 15 posto Ininih dionica na burzi krajem ove godine, čini se, ništa više ne može ugroziti. Uz to, Vlada će, kako je i najavljivano, polovicu tog udjela uz pogodnosti ponuditi na kupnju hrvatskim građanima. No, nakon toga će ipak doći do promjene u planiranoj dinamici privatizacije domaće naftne kompanije jer država neće, kako su nam potvrdili izvori bliski Vladi, mjesec dana nakon prodaje prve dionice na burzi dodatnih sedam posto dionica ponuditi na prodaju zaposlenima i bivšim radnicima Ine. To je predviđeno Vladinom odlukom o dinamici po kojoj su krajem godine i zaposlenici Ine trebali razmišljati o investiranju u dionice poduzeća u kojem rade. Na te slatke brige ipak će pričekati i od prodaje dionica Ine zaposlenima najvjerojatnije neće biti ništa prije sljedećeg ljeta. Vlada će, procjenjuju naši izvori, odgoditi proces prodaje zaposlenima za najmanje šest mjeseci nakon prodaje prve dionice na burzi. Bez modela kupnje Dva su osnovna razloga za takav potez. Jedan je to što sa sindikatima još uvijek nije dogovoren model po kojem bi radnici ostvarili pogodnosti pri kupnji dionica. Drugi je to što bi upravo ta kupnja uz pogodnosti i mogućnost da radnici dionice, ako one ne budu blokirane za daljnju prodaju, ugrozili cijenu Inine dionice. Vlada si očito nije mogla dopustiti da istovremeno prodaje 7,5 posto dionica građanima i sedam posto zaposlenima uz pogodnosti jer bi to moguće investitore natjeralo da razmisle o »štednji«, odustanu od kupnje i dionice naknadno kupuju od građana i zaposlenih. Takva će odluka vjerojatno izazvati negodovanje sindikata, ali slučaj HT-a, gdje zaposleni još čekaju na upis svojih dionica, pokazuje da to nikada nije naštetilo nijednoj vladi. Zapravo bi odgoda prodaje Vladi mogla donijeti više koristi nego što će ona za tim Ive Sanadera biti neugodna. Pad ispod 50 posto Nakon što na burzi proda 15 posto dionica Ine, državi će ostati udio od 53 posto jer je 25 posto plus jednu dionicu već prodala MOL-u, a sedam posto prenijela braniteljima. Ako bi istovremeno radnicima prodala još sedam posto, državi bi već početkom sljedeće godine ostao udio od 46 posto, čime bi ona prestala biti većinski vlasnik domaće naftne kompanije. To bi u javnosti bilo shvaćeno kao prelazak glavne energetske tvrtke u privatne ruke, makar bi branitelji, građani i zaposleni imali udio veći od 20 posto i zajedno s državom i dalje imali više od 60 posto udjela u Ini. No, vječno bi se moglo manipulirati time tko su zapravo građani koji su kupili dionice Ine i za koga i tko će od zaposlenih, nudeći im zaradu na dionicama, kupiti njihov udjel. Uz to, država bi, gubeći većinski paket, izgubila i jači utjecaj na formiranje cijena goriva. Ovako ona kao većinski vlasnik Ine još uvijek nešto jače može pritisnuti tu kompaniju da se odrekne dijela marže i zadrži cijene na prihvatljivoj razini. Za Vladu takva situacija u predizbornoj godini može biti samo pozitivna. Građane koji ne razmišljaju previše o ulaganjima na burzi jer za njih ni nemaju novac više će sigurno zanimati cijena goriva, koja utječe i na ostale cijene, nego to što dionice Ine po povoljnim uvjetima ne mogu kupovati njezini radnici. U Vladi će vjerojatno računati i na to kod donošenja odluke da se prodaja radnicima odgodi. Sindikate će na kraju vjerojatno zadovoljiti modelom po kojem će radnici Ine većinu svojih dionica moći kupiti na kredit. Dvostruka vrijednost od nominale Jedan od zadataka Maryl Lincha, Vladinog konzultanta za privatizaciju Ine, je bila i procjena njezine vrijednosti prije izlaska na burzu. Podatak je to o kojem, kako su se i dogovorili, šute i u Vladi i u redovima konzultanta. No navodno je procjena onakva kakvu je poslovna javnost i očekivala, odnosno domaća naftna kompanija procijenjena je na vrijednost koja se kreće između 2,5 i tri milijarde dolara. To bi značilo da Ina možda vrijedi i dvostruko više nego što to kaže nominalna vrijednost njezinih dionica od 900 kuna. Jagoda MARIĆ