"Teorija dvadesetog stoljeća osobito je senzibilizirana za pitanja subjekta i subjektiviranja, počevši od njegovog psihoanalitičkog decentriranja, društvenog konteksta koji je doveo u pitanje uloge i institucije prve moderne, dekonstrukcije tradicionalnih shvaćanja identiteta kao što su rod pa čak i dob, analize njihovog performativnog i diskurzivnog konstituiranja kao i angažiranom teorijom protiv isključivosti shvaćanjem pojedinca kao njihove složene sinteze."

