U zgradi dnevno boravi tristotinjak djece koja svakodnevno udišu gusti dim prepun dioksina i teških metala koji nastaju spaljivanjem PVC kablova, bromiranih usporivača gorenja i elektronske opreme. Na zemljište ispred vrtića se doprema azbest i staklena vuna, a vjetar komadiće nosi zrakom do pluća mališana. Rastavljaju se velike količine olovnih akumulatora iz kojih ilegalni radnici izlijevaju sumpornu kiselinu (H2SO4) kraj samog vrtića, što predstavlja veliku opasnost za djecu. Neutvrđene količine kiseline, motornog ulja i teških metala otječu u tlo i pronalaze put do podzemnih voda. Mala
kolilčina motornog ulja može onečistiti tri do četiri milijuna litara pitke vode. Neobrazovani i nestručni radnici, koji su i sami žrtve, rastavljaju ovaj opasni otpad da bi se domogli vrijednih kovina, a sve otrovne tvari ostaju ispred vrtića. Vrijedne metale preuzimaju pojedinci i otkupne stanice, koje na taj način zaobilaze zakonske propise bez da ulažu u propisna reciklaža dvorišta. Svi u lancu profitiraju preko zdravlja djece.
Naša je dužnost da ih zaštitimo.