Borba protiv nacrta zakonâ započela je mjesecima prije nego što je Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja krenuo u ofenzivu. Priopćenje Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 25. listopada 2010., Otvoreno pismo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 20. siječnja 2011., Izjava za medijske Inicijative Akademska solidarnost od 02. veljače 2011., samo su neke od prvih reakcija akademske zajednice koje su pokrenule borbu za odbacivanje prijedloga nacrta zakonâ.
Reakcija Nezavisnog sindikata je izostala čak i onda kada se dr. sc. Saši Blagusu, višem znanstvenom suradniku sa Zavoda za eksperimentalnu fiziku na Institutu Ruđer Bošković, prijetilo otkazom jer je javno osudio ravnateljicu IRB-a zbog podržavanja nacrta zakonâ. Možda kolega nije član Nezavisnog sindikata, pa shodno tome nema pravo na zaštitu svojih radničkih, ljudskih ili ustavnih prava. Možda su mu trebali ponuditi pristupnicu i uplatnice za članstvo, jer je upravo to povjerenica NSZVO-a na Filozofskom fakultetu u Splitu ponudila lektorima kada su joj se obratili za pomoć. Kapitalizacija usluga je očito istinski stav NSZVO-a: plati pa ćeš dobiti uslugu. Stoga i ne čudi što je NSZVO, sudjelujući u pisanju nacrta zakonâ, pristao na privatizaciju i komercijalizaciju visokog obrazovanja i znanosti.
Kao režimski ustrojena grupacija, koja se bori za radnička prava ruku pod ruku s Vladom koja opetovano desetljećima ta ista prava gazi, Nezavisni sindikat, aktivno sudjelujući u kreiranju nacrta prijedloga zakona o znanosti, sveučilištu i visokom obrazovanja, među ostalim igračima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, pristaje na netransparentnu, nedemokratsku i nadasve mutnu proceduru oblikovanja paketa zakona koji se zalažu za:
- definiranje znanstvenih novaka kao potrošne robe ili Ribićevim rječnikom "oni su kao nogometaši" (prema nacrtima zakonâ mladi znanstvenici, osim o svojoj produktivnosti, angažmanu, sposobnosti, izvrsnosti pa čak i genijalnosti za prelazak na više znanstveno ili znanstveno-nastavno radno mjesto (odnosno u viši platni razred), ovise o nacionalnoj strategiji Vlade RH, strategiji sveučilišta koja mora biti kompatibilna s nacionalnom strategijom, gospodarskim pravnim subjektima (privatnim firmama) i tijelima državne uprave, odnosno lokalne samouprave - čl. 42, točka 5, nacrt Zakonâ o znanstvenoj djelatnosti
- definiranju znanosti kao proizvodne djelatnosti (čl. 3. i 4. nacrta Zakona o znanstvenoj djelatnosti "cilj znanosti je razvoj novih proizvoda, proizvodnih postupaka i usluga" kojima je jasno istaknut cilj nacrta zakonâ koji se može sažeti u tržišnu maksimu "kupac je uvijek u pravu")
ribic__aa3.jpg
- politizaciju sveučilišta preko tzv. Sveučilišnih vijeća (članove Sveučilišnog vijeća imenuje Vlada u istom omjeru kao i senat (4+4+1), koji odlučuje o svim pitanjima sveučilišta, a senatu se oduzima bilo kakvo pravo odluke)
- rektora kao političku mecenu (Sveučilišno vijeće, u kojem sjede 4 osobe koje imenuje Vlada, potvrđuje i smjenjuje rektora - čl. 12. nacrta Zakona o sveučilištu)
- rektora kao managera-lidera (u uvodnom tekstu nacrta Zakona o sveučilištu stoji: "Uvođenje programskih ugovora nije moguće ostvariti bez dubinskih zahvata u upravljačke strukture i općenito strukturu sveučilišta" i dalje: "Za uspjeh sustava programskih ugovora najvažnije je jamstvo njihove provedbe, a upravo je to nemoguće jamčiti bez jakih upravljačkih tijela na razini sveučilišta, odnosno bez jakog rektora koji ima mandat pregovarati o programskom ugovoru, potpisati ga i skrbiti za njegovu dosljednu provedbu");
- politizaciju znanosti i visokog obrazovanja te dokidanje autonomije sveučilišta (prema nacrtima Zakona o znanstvenoj djelatnosti i Zakona o visokom obrazovanju ukidaju se znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja, a uvode se znanstvena i znanstveno-nastavna radna mjesta; radna mjesta su determinirana programskim ugovorima jer se ukupni javni proračun javnih sveučilišta (čl. 17. nacrta Zakona o sveučilištu) i javnih instituta (čl. 58. nacrta Zakona o znanstvenoj djelatnosti) doznačuje putem programskih ugovora.
Programski ugovori sklapaju se između sveučilišta i Vlade RH, odnosno, između javnih znanstvenih instituta i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa; povoljniji programski ugovor sklopit će ono sveučilište, odnosno institut, čiji programi, između ostaloga, budu u skladu s nacionalnim interesima i nacionalnom strategijom, odnosno sa strategijom Nacionalnog vijeća za znanost i tehnologiju koji djeluje kao produžena ruka Vlade RH; povoljniji programski ugovori osiguravaju veća financijska sredstva, dakle, imaju više mogućnosti za otvaranje znanstvenih i znanstveno-nastavnih radnih mjesta).
Mjesecima je NSZVO šutio o prijedlozima nacrta zakonâ pružajući na taj način nijemu podršku neoliberalizaciji visokog obrazovanja i znanosti
Tu priča o problematičnosti nacrta zakonâ ne prestaje. Uzmite samo u obzir da centralizacija i integracija sveučilišta vodi dokidanju pravne osobnosti fakulteta, što će dovesti do gubitka radnih mjesta onih koji su, uz novake i asistente, možda najugroženiji, a to su službenici, tajnice, zaposlenici u računovodstvu, referadi itd. Ti će se ljudi pridružiti vojci nezaposlenih na Zavodu za zapošljavanje. Popunjavanje redova te sramotne hrvatske vojske provodi se već godinama na isti način, politizacijom i privatizacijom za nečije interese.
Mjesecima je NSZVO šutio o prijedlozima nacrta zakonâ pružajući na taj način nijemu podršku neoliberalizaciji visokog obrazovanja i znanosti. Takva nijema podrška pretvara visoko obrazovanje i znanost u sredstvo kojim se stječe neka određena dobit za interesnu manjinu, dok se apatičnoj većini usta zatvore sindikalnim igrama i bakalarom. Čitava bi priča, kako to kod nas najčešće ide, prošla uz nijemu podršku poslušnika, da se nisu pojavili, srećom dovoljno hrabri i glasni, članovi akademske zajednice koji su oštro i beskompromisno rekli ne nacrtima zakonâ.
U trenutku kada se dio te glasne gomile organizirao i počeo djelovati kao novi Sindikat znanosti i visokog obrazovanja, krenula je ofenziva Nezavisnog sindikata. Odjednom je NSZVO počeo upozoravati na problem znanstvenih novaka i asistenata, na zakonsku nedefiniranost besplatnog školovanja itd. Više od pola godine trebalo je vrlom Nezavisnom sindikatu da čuje glas akademske zajednice iz koje nijedan fakultet u Republici Hrvatskoj nije dao podršku nacrtima zakonâ. Onda pišu očitovanja (citiram Očitovanje od 28. lipnja 2011. koje potpisuje Malo Vijeće Sindikata) u kojima miješaju pojmove školarina i upisnina ("... školarine će se subvencionirati u punom iznosu, čime je ostvaren princip besplatnog školstva.
Formulacija koju su ubacili u članak 48. Zakona o visokom obrazovanju kaže da studenti "ostvaruju pravo na financiranje cjelovitog iznosa troškova upisnine sredstvima državnog proračuna". Ubačene su riječi "cjelovitog iznosa".") čime se pokazuje njihovo apsolutno nepoznavanje problematike besplatnog školstva. Pristaju na krajnje banaliziranje financiranja sustava visokog obrazovanja i znanosti ("Ministarstvo je ipak predvidjelo povećano financiranje sustava u idućim godinama uslijed povećanih troškova uzrokovanih reformom, na što smo višekratno javno upozoravali.
Slijedit će naša analiza i razgovor oko toga je li to predviđanje realno i dovoljno. Ako ustanovimo da nije, mi imamo dovoljno vremena do jeseni da oko toga dogovorimo optimalna rješenja ili pritisnemo po potrebi.") zanemarujući procese inflacije koji će dovesti do povećanja financiranja ili činjenice da će sam ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju prisiliti Vladu na povećano financiranje znanosti i visokog obrazovanja koje je sada sramotno malo ili na kraju, jer živimo tu gdje živimo, pa je opet riječ o još jednom lažnom obećanju kojeg su političari (a Fuchs je, ne zaboravimo, prvo političar) spremni ponuditi ne bi li ostvarili svoj interes.
To nas ne iznenađuje jer NSZVO i je ispolitizirana, politički instrumentalizirana struktura koja, financirana od strane Vlade, i ne može drugačije funkcionirati ili ne daj Bože misliti. Ne mogu reći da ih krivim, ali mogu reći da ih žalim.Kada su napokon dopustili da do njih dođe glas akademske zajednice, jer su napokon shvatili da je visoko obrazovanje javno dobro, od najglasnijih - a to je bila i ostala Inicijativa Akademska solidarnost - prepisali su najzvučnije teze predstavljajući ih kao dostignuća svojih razmišljanja, ali očito i dalje ne shvaćaju temeljne probleme jer i dalje čvrsto ostaju uz nacrte zakonâ.
Marita Brčić je asistentica Odsjeka za filozofiju na Filozofskom fakultetu u Splitu.
