Nakon jučerašnjeg početka štrajka fakultetskih profesora, sjednice saborskog Odbora za znanost i obrazovanje, kojim je trenutno stopiran odlazak zakona o visokom obrazovanju i znanosti u saborsku proceduru, te suzdržane podrške predsjednika Ive Josipovića sindikatu Akademska solidarnost, na Filozofskom fakultetu - odakle je sve i krenulo - i danas je bilo zanimljivo.
Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja održao je konferenciju za novinare na kojoj se, prije svega, obrušio na oporbene političare poput Vesne Pusić, ali i Petra Selema te Milorada Pupovca, koji su redom - naglasio je više puta Vilim Ribić - "s Filozofskog fakulteta". Ti profesori, koji dolaze s iste visokoobrazovne institucije, "sudjelovali su u manipulaciji i obmani javnosti," i na taj način za sada onemogućili odlazak zakona u saborsku proceduru. No, najveće zlo, također s ni manje ni više nego Filozofskog fakulteta, svakako je Gvozden Flego, koji je zgrozio "nezavisne" sindikaliste. I to posebno člana NSVZO-a Šandora Dembitza s FESB-a jer je "tražio potpuno odbacivanje zakona". Isto što i mjesecima traže članovi akademske zajednice s različitih instituta i sveučilišta, kao i dekani svih hrvatskih pravnih fakulteta. No, prema Vilimu Ribiću, profesori s pravnih fakulteta u Hrvatskoj su zainteresirana javnost i kao takvi nekompetenti da se pozabavi pitanjem kreiranja i donošenja zakona iz područja znanosti i obrazovanja.
ribic.jpg
Nezavisni sindikat zna bolje. "Mi smo četrdeset dana sudjelovali u kreiranju ovih zakona", istaknuo je Ribić. "Podupiremo ove zakone jer uvode besplatno obrazovanje", rekao je. Ako nije tako, Ribić je spreman "pojesti šešire svih novinara ako kažu - nakon što pročitaju članke Zakona o visokom obrazovanju 49. i 50. - da tim prijedlozima nije uvedeno besplatno obrazovanje za one koji ispune obaveze". Dakle, neznatnu manjinu izvrsnih. Nažalost, šešira na glavama novinara nije bilo, kao što u zakonima nema ni besplatnog obrazovanja. No, evo još jednom članaka:
Članak 48.
(1) Studenti državljani Republike Hrvatske koji studiraju na redovitom prijediplomskom i diplomskom studiju ostvaruju sljedeća prava iz studentskog standarda:
pravo na subvenciju troška upisnine;
pravo na zdravstveno osiguranje;
pravo na subvencionirano stanovanje i prehranu;
pravo na privremeno i povremeno zapošljavanje;
(2) Studenti državljani Republike Hrvatske koji studiraju na redovitom prijediplomskom i diplomskom studiju na javnim visokim učilištima ostvaruju pravo na financiranje cjelovitog iznosa troškova upisnine sredstvima državnog proračuna, pod uvjetom da ispunjavaju obveze utvrđene općim aktom visokog učilišta, a uvažavajući minimalne kriterije utvrđene pravilnikom o studentskom standardu.
(3) Vrste i razina prava iz studentskog standarda, kao i uvjeti odnosno minimalni kriteriji njihovog njihova ostvarivanja propisuju se pravilnikom o studentskom standardu kojeg koji donosi Ministar.
(4) Studenti iz stavka 2. ovoga članka mogu samo jedanput promijeniti izabrani studij, uz zadržavanje prava na financiranje troškova upisnine. Ministar može izuzetno uspješnom studentu odobriti upis još jednoga studija uz financiranje troškova upisnine.
(5) Prava iz studentskog standarda, sukladno pravilniku iz stavka 3. ovoga članka, studenti ostvaruju za vrijeme propisanog trajanja studija, a najviše godinu dana dulje od propisanog trajanja studija ili do kraja akademske godine u kojoj taj rok istječe.
Članak 49.
(1) Visoka učilišta samostalno utvrđuju iznos upisnine po studentu, na ime ukupnog iznosa administrativnih troškova studija, po akademskoj godini ili upisanih 60 ECTS-a.
(2) Upisnina iz stavka 1. ovoga članka na javnim visokim učilištima, za studente državljane Republike Hrvatske koji studiraju na redovitom prijediplomskom i diplomskom studiju, ne može biti veća od 60 % iznosa prosječne mjesečne neto plaće utvrđene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj kalendarskoj godini, sukladno podacima Državnog zavoda za statistiku.
(3) Upisnina iz stavka 1. ovoga članka na javnim sveučilištima, za studente državljane Republike Hrvatske koji studiraju na poslijediplomskom doktorskom studiju, ne može biti veća od iznosa prosječne mjesečne neto plaće utvrđene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj kalendarskoj godini, sukladno podacima Državnog zavoda za statistiku.
(4) Zaposlenicima na suradničkom radnom mjestu na javnim sveučilištima i javnim znanstvenim institutima poslodavac snosi troškove upisnine iz stavka 3. ovoga članka.
Vilim Ribić je također optužio saborski Odbor i zato jer nisu pozvali njegov sindikat, a novoosnovani mali sindikat Akademska solidarnost jesu. No, to nije posve točno pošto je na Odboru sudjelovala profesorica Lada Čale Feldman, kojoj je poziv naslovljen osobno, a govorila je u ime inicijative, a ne sindikata Akademska solidarnost. No, nijanse Ribiću nisu važne jer ipak je on na čelu sindikata, koji se izborio za dodatak za doktorat i magisterij, nije odustao od božićnica te je organizirao štrajk lektora, kojim su mali dio zahtijevanog dobili samo zagrebački, no ne i svi lektori. Nije mu bilo jasno zašto se tako ponašaju prema sindikatu u kojem sjede samo "plemeniti i čestiti ljudi".
Na pitanje da komentira ponašanje jednog od plemenitih - profesora Markovića, koji je poslao neumjesno pismo studentskoj aktivistkinji Andrei Milat, Ribić je odgovorio kako ga ne opravdava, ali smatra da ponekad u svađu treba unijeti i malo duha. "Mislim da se treba malo i ironizirati".
I dok je Ribić branio pokušaj duhovitosti (?) kolege Markovića, sindikat Akademska solidarnost je s nešto više mašte ironizirao sustav i društvenu stvarnost, koja je dovela do njihovog zadnjeg poteza - štrajka. I to na promociji publikacije pod nazivom Zašto štrajkamo. Ovdje donosimo "recenziju" knjige iz pera profesorice Đurđice Čilić Škeljo.
Zašto štrajkamo?, Akademska solidarnost, Zagreb 2011.
Najprije, čast mi je ali i izazov govoriti na ovoj promociji, nadasve zato što žanr promocije ima svoje zakonitosti od kojih je najvažnija ta da se o knjizi koju se predstavlja govori afirmativno, čak i onda kad te pohvale nemaju pokrića u samome djelu. Ja ću danas prvi put na jednoj promociji hvaliti knjigu, a da pri tom bezrezervno mislim da ona to uistinu i zaslužuje. Štoviše, držim da je pred nama jedna od najboljih i najfascinantnijih knjiga u povijesti pisane riječi u Hrvata.
Tercet o zakonima koji je prošle godine stigao iz Ministarstva znanosti obrazovanja i športa stvorio je nerazmrsivu tekstualnu mrežu s kojom su se uhvatili u koštac autori knjige, te su žestinom Slavoja Žižeka, analitičnošću Umberta Eca te duhovitošću koja bi impresionirala i samog Simona Critchleya, napisali remek djelo o jednom nedjelu.
Knjiga Zašto štrajkamo? između svojih korica donosi kondenziran, jezgrovit i rafinirani izričaj kojim autori predmet svoje analize oslobađaju od njegova jeftino stiliziranog dekora kvazipromišljenosti i kvazisustavnosti. Suptilno ga ogoljuju i svode na njegovu pravu mjeru, potvrđujući da se radi o tradicionalno prijetvornom, a zapravo pogubno štetnom slovu zakonâ, koji u svojoj nakani i ideji iritiraju silinom svoje bezumnosti.
Svako je poglavlje ove knjige milozvučni, dojmljivi akord, kojim se logika noćne more koja vlada zakonima, nadglasava fascinantnom kritičkom analizom koju prati gustoća vizije i čarolija zdrave pameti.
Opori okus promašenosti koju je u čitateljskim krugovima ostavio sadržaj zakona, ovom je knjigom zamijenjen okusom trijumfa: trijumfa pismenosti nad analfabetizmom, sustava nad kaosom, pameti nad ludošću jednog ministarstva kojemu je njegov vlastiti resor postavio dijagnozu.
Ova je knjiga od kolosalne važnosti za našu sadašnjost, od monumentalnog utjecaja na našu budućnost te bi ne samo svaki član akademske zajednice nego i svaki misleći građanin naše zemlje ovo djelo morao imati u svojoj kućnoj biblioteci, jer je ono već sad simbolom duhovnoga i intelektualnoga prestiža.
Postoje knjige koje su pisane za čitatelje, i knjige koje stvaraju svoje čitatelje, a ova spada u obje kategorije, te predstavlja izazov i za naše kritičare, nesvikle na štivo u kojem dominira suvislost, preglednost i sistematičnost. Zato odvažno tvrdim da ona vraća vjeru u hrvatsku znanstvenu i stručnu produkciju visoko podižući ljestvicu i postavljajući nove kvalitativne standarde.
Da se ne zavaravamo ali ni ne prepadamo, knjiga Zašto štrajkamo? došla je na hrvatsko književno tržište u pravom trenutku jer je ona i izvrsno štivo za plažu. Iako je ovo djelo nadasve stručno i ozbiljno, ono naime nije lišeno ni romantičnih zapleta i nježnih, tankoćutnih sekvenci, te svakom svojom rečenicom odgađa ali daje naslutiti neminovni happy end.
Pred nama je, poštovana publiko, drage kolegice i kolege, dragi nestrpljivi čitatelji, ultimativni hit koji će, ne sumnjajmo u to, uskoro dobiti i svoju ekranizaciju.
