Posljednje promjene u hrvatskoj diplomaciji kao i one koje bi se uskoro mogle dogoditi još jednom su otvorile pitanje o imenovanjima novinara na veleposlanička mjesta i visoke dužnosti u MVPEI-ja. Imenovanje ravnatelja Hine Mirka Bolfeka na veleposlaničko mjesto u Alžiru i sve izvjesnije slanje ravnatelja HRT-a Mirka Galića na istu poziciju u Francusku tek su dva u nizu slučaja u kojima su se proteklog desetljeća oštra pera pretvorila u peruške. 'Principijelno gledajući, nije u redu što novinari završavaju u diplomatskim vodama, ali Hrvatska je mlada država i na početku je imalo logike i smisla da novinari koji su bili dopisnici u stranim zemljama završe na veleposlaničkim mjestima, jer su poznavali zemlje u kojima su radili. Međutim, od međunarodnog priznanja prošlo je petnaest godina, a to je praksa i dalje', kaže dugogodišnji suradnik većine hrvatskih dnevnih i tjednih listova, a danas urednik mjesečnika Novinar, Gojko Marinković. Najnovija bolest hrvatske diplomacije je nepostojanje elementarnog etičkog kodeksa ponašanja. Nedopustivo je ono što se događa(lo) u Londonu i Americi, a to je da supruge veleposlanika i konzula izvještavaju za dvije televizijske kuće u Hrvatskoj. Pa njihova funkcija je zapravo njihov posao. Izvještavanje iz zemalja u kojima borave je klasičan sukob interesa, upozorava Marinković. I dok je nekada bila praksa slanja u diplomaciju političara koji su postali smetnja vlastitoj stranci, danas ispada da se to radi s novinarima kako ih se ne bi degradiralo. U istom kontekstu spominjao se tijekom prošle godine urednik 'Latinice' Denis Latin, koji je trebao završiti u Madridu, ali se to se barem za sada nije dogodilo. 'Ono što nikako ne mogu shvatiti jest da se na veleposlaničke dužnosti šalju ljudi koji su pred mirovinom. Takve prakse nema u svijetu. Ispada da su ti ljudi bili poslušnici ili su vlasti smetali, pa su za svoj (ne)rad bili nagrađivani', ističe Marinković. Zanimljivo da su na diplomatskim pozicijama ili na mjestima u MVP-u najčešće završavali novinari triju državnih kuća: Vjesnika, Hine i HRT-a. Čari života diplomacije iskusili su Hido Biščević, Vladimir Drobnjak, Zoran Bošnjak, Neda Ritz, Tomislav Jakić, Aleksandar Milošević, Drago Buvač i drugi. Bilo je primjera odlazaka i iz drugih kuća, iz Nacionala je na mjesto kulturnog atašea u Makedoniji otišao Dragan čurić, dok su Jagoda Vukušić i Dražen Vukov Colić iz Novog lista postali veleposlanici u Norveškoj odnosno Bugarskoj i kasnije u Austriji. 'Kod nas je, nažalost, sve usko povezano s politikom. To je bilo najvidljivije na primjerima dvojca iz Novog lista koji su veleposlanici postali za vrijeme kad je SDP bio na vlasti. Doduše, ne mora uvijek biti loše što novinar završi na mjestu diplomata. Dobar primjer za to je upravo Colić, koji se pokazao kao sjajan analitičar', naglašava Marinković. Koliko je njihov kredibilitet kao novinara narušen kod čitatelja ako se jednom odluče vratiti u medije, pitanje je koje se samo po sebi nameće. 'Narušen je, to je nedvojbeno, ali ne onoliko koliko bi bio u razvijenijim demokracijama od naše. U Engleskoj ili Francuskoj, u kojima također ima sličnih situacija, on je nepovratno izgubljen kod čitateljske publike', zaključuje Marinković.
Novinari u diplomaciji - poslušnici ili prijetnja vlasti?
T- portal
Zanimljivo je da su na diplomatskim pozicijama ili na mjestima u MVP-u najčešće završavali novinari triju državnih kuća: Vjesnika, Hine i HRT-a.

