Njemačka: Dva milijuna djece živi u siromaštvu

To znači da gotovo svaki peti mališan u Njemačkoj jedva da dočeka sit kraj mjeseca i novi ček ureda za nezaposlene. Jer usprkos sve manjem broju djece u ovoj zemlji, 17 posto od ukupno 11 i pol milijuna mališana ispod 15 godina živi u obiteljima s nezaposlenim roditeljima. Po nedavnoj reformi davanja za socijalno slabe obitelji, takozvanom 'Harz IV', roditelji za dijete od 14 godina dobiju ravno 3 eura i 42 centa na dan. I u najjeftinijem diskontu u Njemačkoj je samo za hranu takvom mališanu koji bi pokrila sve njegove potrebe nužna su 4 eura i 68 centa. Mislim da mnogo djece i mladih znaju da su siromašni. Ali naravno da je siromaštvo i velikinedostatak koji se ne želi samo tako priznati. To se vidi i po tome da se velikapažnja posvećuje statusnim simbolima kao što su mobiteli i određena vrsta tenisica - makar se nema novca. Ali siromašni su uvijek oni drugi, nikad on sam, ističe Rene Lobe, socijalni radnik crkve Sv. Luke u Bonnu. Račun će, političarima ali i cijelom društvu, još stići, ovako ili onako. S jedne strane, upravo je siromaštvo razlog trenda o kojem također iz godine u godinu javljaju policajci: povećanje kriminala i spremnosti na nasilje. Ono što me brine je to da je agresija sve češće sredstvo s kojim se pokušavaju rješavati problemi. I tu vrijedi pravilo: tko je jači, taj je u pravu. Tako se sukobi rješavaju, a pri tome slabiji padaju sve dublje, kaže socijalni radnik iz Bonna. Mnogo veći problem je da čak i bez dossiera u policiji siromašna djeca imaju sve manje šansi izaći iz svoje bijede. Kada se nema novca za stvari za školu, za olovke, za knjige, onda se ne može uključiti u proces obrazovanja. Bojim se da na taj način siromaštvo postaje nešto što se prenosi s koljena na koljeno, upozorava profesor Chistoph Butterwegge sa sveučilišta u Kölnu. U zemlji kao što je Njemačka - u kojoj ima ionako sve manje djece, a već vlada ozbiljni nedostatak visoko kvalificirane radne snage u mnogim područjima - to je ne samo svjedočanstvo zastrašujuće socijalne hladnoće nego zapravo čisto rasipanje resursa. Teško je pronaći neki čarobni štapić koji bi riješio problem siromaštva kod djece: u mnogo slučajeva čitav problem postaje još kompliciraniji time što su to djeca migranata pa ponekad ne vladaju dobro ni njemačkim, a često niti jezikom izvorne domovine. Osobito teško su pogođena i djeca koju odgaja samo jedan roditelj jer onda teško može prihvatiti i neki mali posao sa strane. Teško je reći i odakle početi rješavati taj problem: socijaldemokrat Rudolf Dreßler ukazuje da usprkos tom - kako i sam kaže - zastrašujućem broju siromašne djece Njemačka plaća za socijalnu skrb čak i više nego prije. Utoliko taj socijaldemokrat priznaje: čitav program reformi socijalne pomoći bio je kapitalna pogreška koju je napravila njegova vlastita stranka za vrijeme Schroedera.