Taj multilateralni ugovor o slobodnoj trgovini zasad će se primjenjivati samo između šest članica, a uz Hrvatsku, riječ je o Albaniji, teritoriju Kosova pod upravom UN-a, Crnoj Gori, Makedoniji i Moldaviji jer Bosna i Hercegovina te Srbija u svojim parlamentima još nisu provele proces ratifikacije.
Te dvije zemlje, koje su najvažniji trgovinski partneri Hrvatske, do daljnjega, dakle, ostaju izvan okvira koji uređuje daljnji proces liberalizacije, odnosno ukidanja barijera u međusobnoj slobodnoj trgovini. Unatoč tome hrvatski pregovarači zadovoljni su završnicom procesa proširenja CEFTA-e koji je potkraj 2005. godine inicirao premijer Ivo Sanader kao alternativu planu Europske komisije o stvaranju zone slobodne trgovine na Balkanu.
- Proces teče prema planu, ugovor stupa na snagu tijekom ljeta, a očekujemo da će se uskoro ratificirati i u Srbiji i Bosni i Hercegovini, kazao je glavni pregovarač za CEFTA-u Vladimir Vranković. Kao glavnu prednost koju bi CEFTA-in ugovor Hrvatskoj trebao donijeti izdvaja uklanjanje brojnih izuzeća koja su postojala u pojedinačnim ugovorima o slobodnoj trgovini među tim zemljama i veću sigurnost gospodarstvenicima u nastupu na tim tržištima. Naime, kako je najčešće riječ o državama koje još nisu članice WTO-a, nije bilo mogućnosti sankcioniranja jednostranih odluka kojima se dokidala sloboda trgovine, kakav je bio slučaj upravo sa Srbijom i BiH koje su uvele diskriminirajuće trošarine i carine na pojedine grupe proizvoda iz Hrvatske.
U slučaju Srbije, podsjetimo, riječ je o cigaretama, nafti i voćnim sokovima, dok je BiH jednostano povećala carine na uvoz mesa. Takve sporove ubuduće će, prema ugovorom utvrđenoj proceduri rješavati zajednički odbor uz potporu Tajništva CEFTA-e, tijela koje će biti smješteno u Bruxellesu.
Ugovor će, kaže Vranković, posebice hrvatskim građevinarima, otvoriti ta tržišta. Sve zemlje potpisnice, osim Hrvatske, naime, imaju nacionalnu povlasticu u procesu javnih nabava, što je onemogućavalo dobivanje velikih građevinskih poslova. To bi, nakon prijelaznih razdoblja trebalo biti ukinuto. Srbija, koja je dosad izbjegavala ratificirati ugovor o CEFTA-i, ponajprije zbog obećanja koje su predhodne vlade dale multinacionalnim kompanijama prilikom prodaje svoje duhanske industrije o očuvanju monopola do 2009. godine, najavljuje da će to učiniti u rujnu.
U BiH je, pak Ured visokog predstavnika ukazao na nužnost ratifikacije unatoč protivljenju poljoprivrednika koji u CEFTA-i vide opasnost od rasta uvoza hrane.
prosinac 2005.
- na skupu CEFTA-e u Zagrebu, Hrvatska izašla s idejom širenje sporazuma na zemlje jugoistočne europe kako se ulaskom Rumunjske i Bugarske u EU ta institucija ne bi ugasila
siječanj 2006. - ministri vanjskih poslova EU pozdravili prijedlog Europske komisije o stvaranju regionalne zone slobodne trgovine temeljen na dokumentu ‘Zapadni Balkan na putu za EU: konsolidacija stabilnosti i poticanje napretka’, Sanader izlazi s protuprijedlogom - proširenjem CEFTA-e
travanj 2006.
- u Bukureštu dogovoreno da se pod okriljem Pakta o stabilnost u svibnju otvore i do kraja godine zaključe pregovori o izmjenama i dopuni ugovora o CEFTA-i
rujan 2006.
- pregovore otežava neslužbeno kandidiranje Beograda te Sarajeva za sjedišta buduće asocijacije, Hrvatska protiv stalnog sjedišta, utvrđeno osnivanje samo administrativnog tajništva u Bruxellesu
prosinac 2006.
- sve zemlje obuhvaćene pregovorima parafirale tekst sporazuma o ugovoru nazvanom CEFTA 2006.
lipanj 2007.
Ministarstvo vanjskih poslova RH kao depozitar primilo pet izjava o ratifikaciji, čime je ispunjen uvet da sporazum stupi na snagu nakon što ga potvrde parlamenti pet zemalja budućih članica