Prema podacima Hrvatske gospodarske komore reciklira se svega 432 tisuće tona otpada u Hrvatskoj. Zahvaljujući najraširenijoj sakupljačkoj mreži najviše se prikupi papira, a najvredniji je metalni otpad. Prema podacima strukovnog udruženja pri HGK-u, ukupan prihod grane iznosio je 523 milijuna kuna, dok podaci za 2005. još nisu obrađeni. Prema ukupnom prihodu najveća je tvrtka zagrebački CIOS koja se bavi prikupljanjem i obradom metalnog otpada, a uz nju se po prihodima ističu Metis iz Rijeke te Doseg iz Osijeka koji ostvaruju prihod veći od 70 milijuna kuna godišnje. Nepovoljan odnos između proizvedenog i recikliranog otpada posljedica je dugogodišnjeg nepostojanja infrastrukture za prikupljanje, za oporabu i reciklažu otpada. Hrvatska sada nema ni kapacitete za zbrinjavanje opasnog otpada. Stoga ovlaštene tvrtke opasni otpad izvoze u bečku spalionicu otpada koja uspješno radi i to naplaćuje. Izvoziti vlastiti otpad i plaćati za njegovo spaljivanje ne bi si smjela dopustiti ni mnogo jača gospodarstva od hrvatskog. Primjer uspješnog zbrinjavanja otpada su otpadna ulja jer je cementna industrija, u kojoj je trošak goriva do 40 posto cijene cementa, shvatila kako otpadna ulja može upotrebljavati kao alternativna goriva. Time se smanjuju troškovi, učinkovito se zbrinjava otpad i smanjuje se potrošnja fosilnih goriva. Neke su cementare u Njemačkoj već do 80 posto fosilnih goriva zamijenile alternativnima. Osim otpadnih ulja cementare kao gorivo upotrebljavaju i rabljene automobilske gume koje uz energetski doprinos imaju i materijalnu vrijednost u proizvodnji cementa jer žičani plašt u gumama zamjenjuje prirodne korektive koje bi trebalo dodavati kako bi se postigla željena kvaliteta. Tvrtka Holcim godišnje spali četiri-šest tisuća tona, dok se u Našicama završava i postrojenje za spaljivanje guma s kapacitetom od sedam tisuća tona koje bi, kao i ono za spaljivanje ulja, u pogonu trebalo biti ovog proljeća. Direktive Europske unije dopuštaju da se kao energent iskoristi do 30 posto guma jer je korisnije iz rabljene gume proizvesti novi proizvod nego je spaliti. U Varaždinu je nedavno otvorena tvornica za reciklažu rabljenih guma Gumipex. Kapacitet pogona je 15 tisuća tona, a vrijednost ulaganja je 6,2 milijuna eura. Reciklažom će se u varaždinskoj tvornici dobivati gumeni granulat koji će se primjenjivati za proizvodnju podloga za dječja igrališta, rekreativne sportske terene, atletske i trim-staze. Cijene metalnog otpada na svjetskom tržištu danas su za oko trećinu više nego unatrag nekoliko godina pa je taj biznis postao vrlo isplativ. Zagrebački CIOS je član njemačkog koncerna Scholz koji godišnje proizvede oko sedam milijuna tona starog čelika, a u Hrvatskoj povezuje u sustav nekoliko tvrtki - među njima su riječki Metis, Sekundarni metali iz Knina, Sava promet iz Zagreba i Reciklaža Vukovar. U 2004. CIOS je ostvario je prihod od 233 milijuna kuna, uz neto dobit od 19 milijuna kuna, a lanjski rezultat bi trebao biti otprilike na jednakoj razini. U Hrvatskoj se prikupi svega 10-15 posto papira u odnosu na količine koje se plasiraju na tržište, a u EU oko 50 posto. Unijapapir prikupi godišnje oko 65 tisuća tona papira i procjenjuje da je to trećina ukupne papirne ambalaže u Hrvatskoj. Tvrtka je u većinskom vlasništvu tvornice papira Belišće koja uzima sav prikupljeni papir koji može upotrijebiti, zadovoljavajući tako oko polovice vlastitih potreba. Ostatak se prodaje koprivničkom Hartmann Bilokalniku ili se izvozi. S time su nezadovoljni u drugom velikom proizvođaču papira, PAN papiru. Belišće, naime, proizvodi papirnu ambalažu, dok PAN papir proizvodi i bijeli papir za pisanje. Godišnje prikupe otprilike jednaku količinu papira kao i Unijapapir, a proizvedu 140 tisuća tona, od čega je oko 30 tisuća tona bijeli papir. 'Belišću takva sirovina ne treba, oni ga izvoze, a mi celulozu moramo uvoziti', kaže Ivan Hren, član Uprave PAN papira Stopa povrata za papir u Europi je iznad 50 posto, dok Hren procjenjuje da se u Hrvatskoj prikupi svega 10-15 posto papira u odnosu na količine koje se plasiraju na tržište u raznim oblicima. Procjene HGK govore, pak, o stopi povrata od 32 posto i 130 tisuća tona prikupljenog papira, što odgovara ukupnoj količini koju, kako tvrde, prikupe PAN papir i Unijapapir. Potrebe za starim papirom procjenjuju na 320 tisuća tona, što znači da se uvozi oko 200 tisuća tona. Vrijednost uvezenog papira procjenjuje se na 400 milijuna dolara. Prikupljanjem staklenog loma bave se Unijanova iz Zagreba i Vetropack Straža iz Huma na Sutli koja jedina u Hrvatskoj primjenjuje stakleni otpad za proizvodnju. Od tone otpadnog stakla pretapanjem se dobiva tona recikliranog stakla, dok za proizvodnju tone novog stakla treba 1200 kilograma sirovine. Osim toga, prednost je stakla kao otpada to da ga se može višekratno reciklirati. Od 1995. pri Hrvatskoj gospodarskoj komori djeluje Burza otpada preko koje tvrtke mogu ponuditi ili potraživati otpad. Burza je javna, djeluje u okviru Centra za poslovne informacije HGK i dostupna je putem Interneta (http://www.biznet.hr/6.htm). Putem burze najčešće se nudi i potražuje otpadno ulje, otpadna ambalaža te komunalni otpad. Lani je na Burzi objavljeno 158 ponuda i 35 potražnji iz Hrvatske te deset iz inozemstva, dok je u 2004. prijavljeno 475 ponuda i 56 potražnji. Interes je naglo opao nakon ukidanja obveze prijavljivanja otpada. Naime, od 1995. do 2003. tvrtke su trebale jednom mjesečno prijavljivati sav otpad kojim raspolažu. Zakon o otpadu iz 2003. propisao je da se svaka dva mjeseca mora prijavljivati samo nezbrinuti otpad, a 2004. ukinuta je i ta obveza. Stoga HGK namjerava pokrenuti širu akciju kojom bi upoznala tvrtke s radom Burze otpada. Do sada HGK nije pratio što se događa s prijavljenim otpadom niti koliko je poslova sklopljeno preko Burze, no ubuduće Komora namjerava biti mnogo aktivnija, uz pojačano kontaktiranje ponuđača i potražitelja.

