Tužitelji su u svojoj završnoj riječi u siječnju ove godine zatražili kaznu doživotnog zatvora za Martića, objašnjavajući da su njegova zlodjela bila posebno teška i počinjena tijekom dugog vremenskog razdoblja i stoga opravdavaju izricanje najteže kazne predviđene Statutom Haaškog suda. Obrana je tražila njegovo puštanje na slobodu. Martića, bivšeg ministra unutarnjih poslova i predsjednika tzv. Republike Srpske Krajine, Tužiteljstvo je teretilo za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja počinjene od kolovoza 1991. do kolovoza 1995. progonom, istrebljenjem, ubojstvima, zatvaranjima, mučenjima, deportacijom, bezobzirnim razaranjem i pljačkom na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Martić je osuđen kao sudionik udruženog zločinačkog pothvata koji je vodio bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević te je sudjelovao u etničkom čišćenju nesrpskog stanovništva s dijelova hrvatskog teritorija. Također, osuđen je za granatiranje Zagreba u svibnju 1995. godine te za niz drugih zločina počinjenih nad hrvatskim civilima u selima od Saborskog do Škabrnje u kojima su ubijene stotine ljudi, uglavnom staraca i žena. Nakon smrti Slobodana Miloševića i Milana Babića, Martić je najviši srpski dužnosnik kojem se sudilo u Haagu. Haaško tužiteljstvo optužilo ga je još u srpnju 1995., najprije samo za granatiranje Zagreba, jer je pred TV kamerama priznao da je osobno naredio granatiranje Zagreba 3. svibnja 1995. kad je poginulo sedam, a ranjeno oko 200 civila. Sudu se predao u svibnju 2002., a suđenje je počelo u prosincu 2005. Prema izmijenjenoj optužnici sudilo mu se za niz zločina od 1991. do 1995, koje je počinio sudjelovanjem u udruženom zločinačkom pothvatu, na čelu s Miloševićem, s ciljem prisilnog uklanjanja nesrpskog stanovništva iz dijelova Hrvatske i BiH radi stvaranja 'Velike Srbije'. Optužen je u 19 točaka za progon, ubojstva, zatvaranje, mučenje, deportaciju nesrpskog stanovništva s tada okupiranih područja Hrvatske, pljačku njihove imovine i druge zločine. Sudilo mu se, među ostalim, za zločin u Baćinu u listopadu 1991., Saborskom, Škabrnji, Nadinu i Bruškoj. Najteže ga je optužio bivši čelnik RSK Milan Babić, koji je u Haagu detaljno svjedočio kako je Martić bio ključni čovjek Beograda u Krajini, koji je preko njega izazvao pobunu Srba u Hrvatskoj, inscenirao sukob s hrvatskim snagama i protjerao nehrvatsko stanovništvo s ciljem priključenja dijelova Hrvatske Srbiji. Babić je najprije svjedočio protiv Miloševića, a potom je ipak i sam optužen u Haagu za zločine srpske strane u Hrvatskoj. Priznao je zločine i bio osuđen na 13 godina zatvora. Babić se ubio u pritvorskoj ćeliji u Haagu 5. ožujka prošle godine, uoči dovršetka svog svjedočenja protiv Martića. Babić je na suđenju Martiću detaljno opisao kako je Milošević preko MUP-a i SDB-a naoružavao Srbe u Hrvatskoj, stvarao paravojne jedinice i strukturu vlasti pobunjenih Srba koju je kontrolirao, među ostalim, preko šefova SDB-a Jovice Stanišića i Franka Simatovića, koji tek čekaju početak suđenja u Haagu, i Dragana Vasiljkovića, odnosno Kapetana Dragana, kojega bi Australija trebala izručiti Hrvatskoj.
Martić osuđen na 35 godina zatvora
Jutarnji list
Haaški sud nepravomoćno je danas osudio bivšeg predsjednika tzv. RSK Milana Martića na 35 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih na području Hrvatske i BiH, uključivši progon, ubojstva, razaranje, pljačku, zatočenje, mučenje i druga nečovječna djela

