Dok se administracija Georgea Busha bori u Iraku i Afganistanu, veze SAD-a sa zemljama Latinske Amerike pale su na nikad niže grane. Izbori u Meksiku, Nikaragvi i Peruu su pred vratima, a u tim zemljama glavni su favoriti antiamerički kandidati.

Dok se administracija Georgea Busha bori u Iraku i Afganistanu, veze SAD-a sa zemljama Latinske Amerike pale su na nikad niže grane. Promjene koje su posljednjih godina mijenjale političku situaciju od Venezuele i Nikaragve na sjeveru do Argentine na jugu događale su se na valu antiamerikanizma koji se danas osjeća od južne granice Teksasa do Antarktike. Latinska Amerika je od 1823, kada je američki predsjednik James Monroe, poznat po svojoj politici znanoj kao Monroeva doktrina, poručio Europljanima da se ne miješaju u latinskoamerička unutarnja pitanja, u interesnoj sferi SAD-a. Tijekom 20. stoljeća SAD je srušio oko 40 latinskoameričkih vlada, a na početku svoga predsjednikovanja Bush je isticao Meksiko kao glavnog američkog saveznika. No napadi 11. rujna sve su to promijenili. CRVENA SJENA Dok se Washington bavio Al Kaidom, talibanima i Iranom, glasači u Latinskoj Americi su na izborima na vlast dovodili populističke i antiamerički nastrojene ljevičarske vlade. Hugo Chavez i Evo Morales uz Lulu da Silvu najpoznatiji su ljevičarski populistički vođe u Latinskoj Americi. Na vlast su došli nazivajući neoliberalni ekonomski model zlom koje je opljačkalo narodno bogatstvo i osiromašilo većinu naroda. Snažno su protiv procesa globalizacije koju smatraju krinkom za potkopavanje nacionalnih suvereniteta i daljnje bogaćenje bogatih na račun siromašnih. Njihov obožavatelj i ozbiljan ljevičarski kandidat za novoga predsjednika Perua Ollanta Humala kaže: 'Neke zemlje se globaliziraju, a druge bivaju globalizirane.' Naravno, zemlje trećega svijeta spadaju u ovu drugu kategoriju. A Hugo Chavez, predsjednik Venezuele, u svom obračunu sa SAD-om usporedio je predsjednika Busha s Hitlerom. 'Imperijalistički, genocidni, fašistički stav predsjednika SAD-a nema granica', rekao je svojedobno Chavez. NAJCRVENIJE ZVIJEZDE Hugo Chavez je bivši gerilac koji se na političku scenu vratio 1998. godine obećavši da će transformirati Venezuelu. No pokazalo se da je i Chavez nemoćan premostiti ogroman jaz između bogatih i siromašnih u toj zemlji. Ipak, njegova borbena retorika uzbunila je njegove protivnike, državnu političku i ekonomsku elitu, a njegovim dolaskom na vlast uhodani sustav venezuelanske političke elite se raspao. Chavez je široj javnosti postao poznat 1992. godine kada je vodio pokušaj puča protiv tadašnjeg predsjednika Carlosa Andresa Pereza. Temelji za taj neuspješan pokušaj puča leže u vremenu deset godina ranije kada je Chavez s grupom istomišljenika osnovao tajni pokret nazvan po ocu južnoameričke borbe za nezavisnost Simonu Bolivaru. Devet mjeseci kasnije završio je u zatvoru, nakon još jednog neuspješnog pokušaja svrgavanja predsjednika, a poslije izlaska iz zatvora, dvije godine kasnije, osniva Pokret za petu republiku i postaje političar. Njegov bolivijski pandan je Evo Morales, još jedna populistička ljevičarska zvijezda Južne Amerike i prvi Indijanac predsjednik te siromašne zemlje. Vođa je Pokreta za socijalizam, a na predsjedničkim izborima 2002. godine iznenađujuće je osvojio drugo mjesto. Kasnije je odigrao ključnu ulogu u nasilnim demonstracijama zahtijevajući nacionalizaciju energetskog sektora. Prosvjedi su doveli do ostavke tadašnjeg predsjednika Gonzala Sancheza de Lozada u listopadu 2003. godine. Još od ranije ideološki je blizak Chavezu i oštar kritičar SAD-a. Demonstracije koje je vodio protiv tadašnjeg predsjednika zapravo su bile ustanak indijanske većine protiv vlasti bijele manjinske elite. Morales je u prošlosti igrao vodeću ulogu u konfliktima između uzgajivača koke i programa suzbijanja njenog uzgoja koji je podržavala vlada SAD-a. Morales se nikad nije libio reći: 'Ja sam uzgajivač koke. Kultiviram kokino lišće, biljke koja je dar prirode. Ne bavim se njenom preradom u kokain.' Izbačen je iz prethodne vlade nakon što su uzgajivači koke ubili tri policajca koja su pokušala zabraniti njenu prodaju, no to mu je samo pomoglo. Nakon što se pročulo da je SAD stajao iza njegove smjene, ali i zbog toga što nije pripadao krugu korumpirane političke elite, porasla je njegova popularnost te je na kraju postao predsjednik Bolivije. UMJERENA LJEVICA Za razliku od revolucionarnih ljevičara Venezuele i Bolivije, u Brazilu, Čileu i Argentini na vlasti su lideri koji se svrstaju u lijevi centar. Predsjednik Brazila je Luiz Inacio Lula da Silva, još jedan karizmatičan politički vođa. Da se u Latinskoj Americi početkom 21. stoljeća događaju tektonski politički poremećaji, govori i činjenica da je riječ o prvom ljevičarskom predsjedniku nakon više od 40 godina. Lula je kao dijete prodavao kikiriki i radio kao čistač cipela, čitati je naučio tek s deset godina, a u Sao Paulu radio je kao metalac. U početku ga politika nije zanimala, ali se njome počeo baviti aktivno djelujući u sindikatu. Početkom osamdesetih svoje sindikalce je udružio s intelektualcima, trockistima i crkvenim aktivistima te je osnovao Radničku stranku, prvu većinsku socijalističku stranku u povijesti Brazila. Za predsjednika je izabran iz četvrtog pokušaja obećavajući ravnopravniju raspodjelu nacionalnog bogatstva. Lula vodi pragmatičnu politiku temeljenu na socijaldemokratskoj platformi. U koaliciji je s malom desničarskom strankom, a uvijek pazi da se ne zamjeri glavnim ekonomskim igračima kako u zemlji, tako i u inozemstvu. Čile je ove godine dobio ljevičarsku predsjednicu Michelle Bachelet, bivšu ministricu zdravstva i obrane te četvrtu predsjednicu koja dolazi iz koalicije Contertacion što vodi Čile od pada vojne hunte 1990. godine. Ona je naglasila da će se usredotočiti na socijalna pitanja te je obećala da će svi Čileanci uživati blagodati ekonomskog rasta. Michelle Bachelet bila je žrtva vojne hunte koja je vladala Čileom 17 godina. Njen otac bio je general ratnog zrakoplovstva koji se usprotivio puču te je umro u zatvoru, dok je ona tajno radila za socijalističku mladež pa je kasnije zajedno s majkom završila u sabirnom centru prije nego im je 1975. bilo dopušteno napustiti zemlju. U Čile se vratila nakon pada vojne hunte. Nestor Kirchner je došao na vlast u Argentini bez borbe, nakon što je njegov protivnik Carlos Menem odustao od izborne utrke neposredno prije izbora. Vlast je preuzeo u vrijeme dok se Argentina još uvijek oporavljala od ekonomskog kolapsa koji se dogodio krajem 2001. godine i osiromašio više od polovice stanovništva. Otplatiti vanjski dug, zadržati pomoć MMF-a, ostvariti međunarodnu podršku - bili su glavni Kirchnerovi ciljevi. Sadašnji argentinski predsjednik je peronist, ali s lijevog krila tog pokreta. Na predsjedničku funkciju je stigao s mjesta guvernera naftom bogate patagonijske provincije Santa Cruz uklonivši zakonske prepreke koje su onemogućavale kazneno gonjenje generala koji su vodili vojsku za vrijeme diktature. Kirchner je, naime, tijekom vojne hunte kratko boravio u zatvoru. Inače, Kirchnerova obitelj ima hrvatske i švicarske korijene. Izbori u Meksiku, Nikaragvi i Peruu su pred vratima, a kako su i u tim zemljama antiamerički kandidati glavni favoriti, jedno je sigurno - SAD sve više gubi utjecaj u vlastitom dvorištu.