Promocija monografije bit će održana u petak, 16. kolovoza 2013. u 20:00 sati, u KUC-u Lamparna,
Rudarska 1, Labin

L.A.E. XXI povodom Dana Grada Labina poziva Vas na promociju monografije:

Sudjeluju: Viktor Zahtila (autor), Branko Franceschi (autor pogovora), Tulio Demetlika i Ivan Jakovčić

Kraj je početak (Pogovor B. Franceschi)

U pariškom Palais Tokyo 2008. godine na izložbi From One Revolution to Another / Od jedne prema drugoj revoluciji, britanski umjetnik Jeremy Deller predstavio je fotografiju Dennisa Hutchinsona, Exotic Adrian Street and his coalminer father / Egzotični Adrian Street i njegov otac rudar, snimljenu 1973. godine u oknu rudnika u Wellsu. Crno-bijela fotografija u crnilu rudnika prikazuje s jedne strane rudara oca pokrivenog ugljenom prašinom u kompletnoj radnoj uniformi, kao i njegove kolege u pozadini iza glomazne mašinerije rudnika, kako s osmijehom gleda u blještavu pojavu svog sina utegnutog u uski satenski kostim, u cipelama s poslovičnim platformom i visokom petom, platinastom fudbalerkom i agresivnim make-upom na grubom licu.

schirn_presse_glam_dennis_h.jpg

Povijest djelovanja Labin Art Expressa napisana užarenom tipkovnicom Viktora Zahtile koji uz bogatu faktografiju otkriva i zakulisne pokretačke tenzije projekta, čita se kao napeti narativ. Dobrodošao je to temelj intrigantnom dokumentarnom ili igranom filmu, premda napisan u državi čiji sineasti ne prepoznaju dobru priču makar im se odvijala pred vlastitim očima. Nešto više od dvadeset godina od svog nastanka 1991. godine, L.A.E. je svoj projekt transformacije bivšeg labinskog rudnika koncepcijski zaokružio u jedinstveni podzemni kultur-grad. Tijekom odvijanja svog složenog programa u više paralelnih smjerova objedinjenih jedinstvenom vizijom i pragmatičnom, a ne uobičajeno formalno shvaćenom metodom work-in-progress, uspješno su lokalitet labinskog ugljenokopa zaštitili od pretvorbe u bezlični kompleks namijenjen obrtanju privatnog kapitala i umjesto toga ostvarili kulturni centar Lamparna koji u skladu s imenom u život lokalne zajednice unosi svjetlost suvremene
društvene dinamike. Pogled unatrag navodi nas na razmatranje cijelog niza pitanja koja se unutar diskursa suvremene umjetnosti, a kroz prizmu djelovanja L.A.E. dodiruju položaja , odgovornosti i uloge kreativnog pojedinca, odnosno, grupe kreativaca u društvu. Nama koji radimo u području vizualne umjetnosti unutar koje se djelovanje L.A.E. najčešče javno manifestira, njihova se aktivnost, po svojem vizualnom kodu komunikacije i programskom objedinjavanju te tendenciji hipertrofiranog amalgama alternativne muzike, performansa, spektakla i provokacije, čini starijom. Smjestili bismo je u osamdesete, desetljeće tijekom kojega su u radu slovenskog Laibacha (1980. do danas) i manje vidljive vojvođanske Autopsie (kraj 70-tih do danas) regionalno postavljeni formalni obrasci i metodologije koje će L.A.E. kreativno modificirati i prilagoditi svom specifičnom kontekstu i ciljevima te naposljetku razviti u intrigantno vizionarski projekt međunarodnog odjeka i recepcije. Ono što L.A.E. ključno odvaja od formalno srodnih projekata je činjenica da umjetnička djelatnost nije njihov krajnji cilj, već samo jedan, iako najvidljiviji, a vjerojatno i prijelomni kanal komunikacije krajnje vizije prema javnosti. Prijelomni zato što je na njegovom uspjehu i međunarodnoj afirmaciji u mnogome ovisila uvjerljivost, a time i realizacija cjelokupnog koncepta.

Pri sadržajnoj i formalnoj prosudbi opusa L.A.E. stoga treba prije svega uzeti u obzir njegovu funkcionalnu podređenost složenom konceptu transformacije podzemnog Labina u kulturni pupak svijeta. U realizaciji ovog ambicioznog projekta L.A.E. se nisu držali samo novovjekovne sintagme "radi lokalno, misli globalno", već su za kreativni kredo prihvatili avangardni koncept poistovjećivanja života i umjetnosti i to in extremis, stoga je ostvarenje vizije proželo i definiralo kako sve segmente njihovih života, tako i stav, strategije i mehanizme odnosa prema totalitetu okruženja. S osobne strane to je prvenstveno predstavljalo odbijanje i suprotstavljanje diktatu sintagme "prostora kao sudbine" po kojoj su trebali prihvatiti provincijalizaciju i urušavanje labinskog urbaniteta u trenutku kraha njegove tradicijske ekonomije zasnovane na eksploataciji ugljena, kao i šire gospodarsko, političko i moralno rasulo te dekadenciju matične države raspadom koje je u grču osvajanja nezavisnosti tijekom rata i porača nacija prepuštena osiromašenju, socijalnoj neosjetljivosti, društvenoj pasivizaciji i voluntarizmu pobornika liberalne ekonomije. Sa društvenog aspekta to je značilo prihvačanje pozicije beskompromisnog aktivizma, odnosno, svjesno opredjeljivanje za ulogu katalizatora i kreatora promjena kojima će vlastitu sredinu usmjeriti prema stvaranju nove kvalitete života i ekonomske samoodrživosti zasnovane na nasljeđu postignuča prethodnih generacija. Kulturološki aspekti djelovanja utemeljeni su na afirmaciji lokalne tradicije rudarstva, industrijalizacije i moderniteta, te njoj osobitih "mračnih" strana i intelektualnih proboja. Njihova koncepcijska tranzicija u novi milenij treba poslužiti kao zamašnjak nove ekonomije zasnovane na kulturnim programima te razmjeni znanja i informacija na međunarodnoj razini.

Metodološki to je značilo oslanjanje na lokalne resurse, vjeru u osobne i regionalne kreativne potencijale i njihovo uspješno sučeljavanje i programsku razmjenu sa međunarodnom intelektualnom i umjetničkom elitom. U području estetskog izraza, pak, prihvačanje vokabulara suvremene umjetničke produkcije zasnovanog na iskustvima i poetici povijesne avangarde i neoavangardnih pokreta, što uključuje široko polje djelovanja počevši od oblikovanja tipografije i vizualnog identiteta, programskih manifesta i konstrukcije mita o civilizacijskom preokretu, preko strategija subverzije, političkog aktivizma, multimedije, kontaminacije disciplina i korištenja up-to-date tehnologije, spajanja idioma popularne i visoke kulture sa ritualima sadomazohizma, fetišizmom i psihoaktivnim opijatima, pa sve do organizacije masovnih happeninga i spektakala apoteoze rubnih urbanih fenomena i alternativnih svjetonazora pretopljenih u glamur prestižnih međunarodnih manifestacija. U području marketinške strategije opredijelili su se za estetiku šoka i premeditiranog skandala, sustavne prezentacije i nastupe u krovnim institucijama i manifestacijama suvremene umjetnosti, angažman referentnih domačih i međunarodnih stručnjaka, međunarodnu kulturnu razmjenu i organizaciju međunarodnih projekata te umrežavanja sa srodnim projektima i pojedincima koji stvaraju u sukladnom estetskom kodu i naboju. Na političkoj razini djelatnost uključuje prvenstveno provokaciju, ali i konstruktivno uključivanje u lokalne i regionalne političke procese, pa je promocija i organizacija zastupljenosti mladih u tijelima uprave u konačnici shvačena i realizirana kao bitan segment osiguranja budučnosti i trajnosti projekta.
Podzemni grad povratak je Labina vlastitoj životvornoj biti zahvaljujuči rekonceptualizaciji eksploatacije podzemnog potencijala koji je jednom bio ugljen, a sad je fizički ispražnjen prostor nabijen energijom generacija rudara koje su u njemu proizvodile život. Suštinski se ništa nije promijenilo: podzemlje i dalje generira život, a partikularnošču i fenomenologijom pristupa kojim ga posreduje, Labin Art Express kontinuirano se regenerira več dvadeset godina. Fizički se L.A.E. postavio kao čuvar na mjestu dodira dvaju gradova, onog podzemnog i onog nadzemnog, na točki kroz koju prolaze mnogostruke silnice njihovog međusobnog utjecaja i na kojoj se u vrenju spajaju njihove prošlosti i budučnosti. Simulacija umjetničkih konvencija i formi koja obilježava djelovanje L.A.E. zasnovana je na spontanoj, samonikloj strategiji koja kroz čaroliju preobrazbe razvija kreativnu poslovnu alkemiju. Sublimacija cijelog projekta razvidna je u jednočinki i sintagmi Heroja 21. stolječa, u stvari kreativca koji Labin treba uvesti i provesti kroz 21. stolječe djelujuči na nultoj točki vertikale oko koje se u vremenu i prostoru razvijaju potencijali mjesta. Preobrazba je na djelu. Projekt Labin Art Expressa, mudro fokusiran na svoj životni prostor, približio se stolječe kasnije realizaciji ideje o aktivnom sudjelovanju umjetnika u preobražaju društva u svim njegovim segmentima koju su sanjali prvi avangardisti. Umjetnosti kakvu smo poznavali više nema, polje njenog djelovanja kao kreativnost par excellence zahvatilo je svaki aspekt konstituiranja zbilje. Vratila se životu iz kojeg je potekla stvarajuči mutacije u ekonomskom tkivu njegove opstojnosti. Ovu tezu Labin Art Express potvrđuje radeći uspješno već više od dvije dekade u prostoru duboke geopolitičke margine. Koncepcija je završena, realizacija je u tijeku. Kraj je tek početak.