Indijanci traže povrat zemlje od Benettona

Pravnik Fernando Kosovsky, koji zastupa domorodnu skupinu Santa Rosa - Leleke, je naime uložio tužbu protiv argentinske kompanije Compania de Tierras del Sud de Argentina u vlasništvu tvrtke Benetton.
Ovaj put su kao odgovorne osobe naveli vlasnike braću Luciana i Carla Benetton. Riječ je o višegodišnjem sporu između Mapuči indijanaca i Benettona za dio vlasništva nad zemljom u Argentini, koje je talijanska tvrtka otkupila početkom devedesetih. Danas Benetton raspolaže s oko 300.000 hektara u federalnoj jedinici Chubutu (1300 kilometara južno od Buenos Airesa) i s još 970.000 hektara u Patagoniji, gdje uzgaja ovce za vunu, čime pokrije oko deset posto potreba svoje poznate robne marke.
Ukradena zemlja
Mapuči tvrde da Benetton ne poštuje pravilnik EU, koji sadrži kodeks ponašanja odnosno odnosa europskih kompanija kod poslovanja u državama u razvoju (rezolucija 15/11/99). Reynaldo Mariqueo, generalni sekretar međunarodnog udruženja Mapučija (koji žive i u Čileu) kaže da Benetton mijenja boju kao kameleon.
Na jednoj strani promovira ujedinjene boje - pojam multikulturnog svijeta i etničke harmonije - te se predstavlja kao pokrovitelj siromašnih, a na drugoj strani ne preza pri odstranjivanju svega što mu priječi put. Za Benetton su te skromne obitelji nevidljive, za njega ne postoje jer zna da pripadaju marginaliziranim, najranjivijim i diskriminiranim narodima na svijetu, pojašnjava Mariqueo.
Pravni zastupnik Mapučija Kosovsky tvrdi da je uzurpaciju sasvim lako dokazati.
Pustinjski rat
Počeci nemilih događanja sežu u 2002. godinu kada se bračni par Rosa Rua Nahuelkir i Atilo Curinianco odlučio iz grada vratiti u indijansku skupinu Cushamen u Chabutu i baviti se poljoprivredom. Počeli su graditi svoj novi dom na posjedu Santa Rosa, koji ima oko 385 hektara uvjereni da je riječ o državnom vlasništvu.
Ubrzo se pokazalo da posjed pripada Benettonu koji je protiv njih uložio tužbu. Sud je naredio deložaciju koju je izvršila policija. Primjer Atila i Rose koji su imali potporu Mapučija iz Chabuta ubrzo se pojavio u medijima i dosegao svjetske razmjere. Time se širio i krug solidarnosti s Mapučijima zbog bezobzirnog odnosa multinacionalki koje prisvajaju njihove posjede i čime se nastavlja genocid, samo s drugim sredstvima nego nekad.
Da bi to mogli razumijeti valja pojasniti da su Mapuči jedni od južnoameričkih starosjedioca koji su se najsilovitije opirali kolonizaciji - najprije protiv Španjolaca, a na početku 19. stoljeća i protiv argentinske republike.
Otpor su pružali sve do 1896. kada je tadašnja argentinska vlada počela tako zvani pustinjski rat koji je vodio general i kasnije predsjednik Argentine Julio Argentino Roca. Roca je 1897. porazio indijanske ratnike i okrutno pobio više od sto tisuća ljudi među kojima su bili žene i djeca.
Oni koji su preživjeli pomor su se raselili ili zatvorili u rezervate. Mapuče su doslovno istrijebili, a njihovu zemlju koja je opasavala dobar dio Pampe na argentinskom jugu i u Andama su podržavili ili je postala plijen bijelih kolonizatora. Taj genocid nikad nije priznala ni argentinska ni čileanska država, koja je slično postupala.
I upravo dio te zemlje je godine 1991. Benetton otkupio od argentinske vlade i pojedinaca, što naravno znači da Benetton nije kriv za genocid niti za povijesno tragičan način prisvajanja te zemlje. To pak još uvijek ne znači da bi si Benetton mogao jednostavno prisvojiti spornih 16.000 hektara.
Sporno je to što argentinska država rasprodaje tako velika prostranstva tuđim ili domaćim kompanijama, što omogućuje veliku koncentraciju zemljišta u rukama samo jednog vlasnika.
Još je spornije što zemlju ne vraćaju Mapučima i time poprave povijesne krivice. Mapuči se u trenutku globalizacije osjećaju dvostruko pokradeni jer je uzurpirana zemlja postala predmet trgovanja s tuđim kapitalom i što se njihova kulturna baština prodaje kao turistički suvenir.