Želim gledati filmove koji me potiču na razmišljanje. Želim film koji ne treba imati savršenu fotogafiju, ni epileptične ispade nasilja. Želim umjetnost na kinematografskom platnu. Svi koji se vide u ovim riječima nisu više osuđeni na fenomenalne, ali već viđene cikluse u Tuškancu. Zagreb ponovno ima kino u kojem se uživa u najvećim uspjesima svjetske kinematografije, ima kino Europu. Nakon što je uspješno završila akcija Daj mi kino Grad Zagreb je otkupio kino Europa te ga dao na upravljanje Umjetničkoj organizaciji Zagreb Film Festival. Pred njom su veliki koraci, jer je najstarija aktivna zagrebačka kinodvorana u katastrofalnom stanju. Oprema je zastarjela, a zgrada nije vidjela boljeg krečenja još od jugoslavenskih vremena.
Producent Zagreb Film Festivala Hrvoje Laurenta namjerava kroz godinu, dvije stvoriti pravo filmsko središte Zagreba i Hrvatske. U to je uključena obnova kina i modernizacija tehnike, ali i otvaranje trgovine za prodaju DVD-a i suvenira, filmske čitaonice i knjižare. Tako će zablistati jedno od najvećih kulturnih središta glavnog grada Hrvatske koje je sagradila bogata obitelj Müller dvadesetih godina dvadesetog stoljeća. Tradicija duga sedamdeset godina senzibilizirala je zagrebačke građane koji su jesenas potpisivali peticije na svakom kutku. Akcija je tako došla do gradonačelnika Bandića i njegovog pročelnika za kulturu Duška Ljuštine. Na konferenciji za tisak održanoj u kinu Europa 16. siječnja Ljuština nije štedio hvale Gradu koji je utrošio 22 milijuna kuna u povratak pet kinodvorana u kulturne vode. To je posljedica, blago rečeno, sumnjive pretvorbe u kojoj su izvisili radnici kojima nisu bile ponuđene ni dionice Kinematografa d.d., a vlasnik je postao Charlemagne Capital koji račune brižljivo sprema na Kajmanske otoke. Široke ručice Uprave Kinematografa platili su, kao i obično, građani grada Zagreba. Grad je zasada spasio kina Liku (u koji je smjestio Histrionski dom), Tuškanac, Kalnik (polivalentni prostor u kojem će film također igrati jednu od glavnih uloga), Apollo (plesni centar) i na kraju pravi dragulj, Europu, koju su dali ZFF-u. Time je riješen i problem prostora za festivale, a u velikoj mjeri ovo znači i spas za hrvatski film, rekao je Ljuština, s čime se složio direktor ZFF-a Boris T. Matić. Zapravo, Grad je pokrenuo tzv. Filmski fond koji je izdao natječaj u iznosu od tri milijuna kuna za najbolji scenarij filma koji bi se snimao u Zagrebu. Glavni grad izdvaja osam posto proračuna za kulturu, što je puno više i od nekih kulturno mnogo razvikanijih i uspješnijih gradova poput Beča (2,5 posto proračuna). Naravno, radi se o postocima koji ne pokazuju nominalnu vrijednost. Beč troši puno, puno više novaca od Zagreba, ali je Zagreb i puno manji. Spas za hrvatski film očituje se i u (još jednom?) planu spašavanja Zagreb filma. On bi krajem ove godine, prema obećanjima pročelnika Ljuštine, trebao početi nalikovati nečemu što Zagreb film jest bio. To bi vjerojatno trebalo značiti da se i jedan dobar dio ostavštine Zagreb filma mora povratiti iz Beograda. A i s Beogradom će ZFF napraviti dobru suradnju. I to upravo s kinom Balkan koje će, s obzirom na buduće veze, promijeniti ime u Europu. Izgleda da Balkan svima ostaje u duši, ali je ipak važnije krenuti prema toj staroj kurvi, Europi. A ona ima kina i kina koja njeguju europski filmski šarm umjesto američkih komercijalnih bljuvotina kojima nas hrani državna dalekovidnica. Tako ćemo i mi u Europi i Tuškancu moći vidjeti sav sjaj modernog europskog, azijskog, afričkog filma, umjesto da nam se izbor sužava na hollywoodski brain damage u Cinestaru ili, vidi vraga, Cinestaru Novi Zagreb! Ljude ne bi trebalo bezglavo voditi kroz jedan od najuspješnijih vidova ljudskog stvaralaštva, jer se tako vodi stoka, bilo krupnog ili sitnog zuba. Na stranu to što su takvu bezočnu spoznaju prepoznali političari i neki novinari. A što ćemo to moći gledati u bliskoj budućnosti? Kino se otvara 25. siječnja programom Pobjednici u čast tri prošlogodišnja pobjednika na Berlinaleu, Cannesu i Mostri te pobjedniku Festivala igranog filma u Puli. To znači da možemo brojati sate do filma Požuda, oprez Anga Leeja, nagrađenim Zlatnim lavom na Mostri, a nakon njega slijede dobitnik Zlatnog medvjeda iz Berlina Tuyin brak Quanana Wanga te pobjednik 4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana Cristiana Mungiua. Najvjerojatnije će ciklus završiti Živi i mrtvi Kristijana Milića. Nakon pobjednika slijede u veljači Human rights film festival, a početkom ožujka u sklopu Queer Zagreba dolazi dokumentarni film o Karlu Lagerfeldu. Želja s početka teksta time je ispunjena. Imam kino!