"Htjeli smo skromnije, ali ne možemo radi urbanistike", izjavio je prije nekoliko dana kardinal Bozanić u posjetu studentima, odgovarajući na pitanje o skorašnjem dovršetku palače Hrvatske biskupske konferencije na zagrebačkom Ksaveru. Da je Crkva konzervativna u vrijednostima, to smo znali otprije, ali smo nedavno saznali da u uređenju interijera zagovara itekako moderna i luksuzna rješenja, poput opločenja od oniksa, geotermalnog grijanja, panoramskog lifta i drugih čudesa 21. stoljeća. Poslovica "siromašan kao crkveni miš" više neće imati smisla, a možda putem i "bubreg u loju" zaživi kao "biskup u loju".
Njihovo carstvo više nije samo nebesko, sada se preselilo i na zemlju, u oniksom optočenu palaču na Ksaveru
Osjetivši se prozvanima za rasipnost, najjača momčad Katoličke crkve u Hrvatskoj jučer je pred medijima pravdala izgradnju svoje palače, kao "investiciju koja je korisna i za Crkvu i za narod". Samozadovoljni svojom konstatacijom, biskupska veličanstva su ustvrdila kako je ovo ustvari bila "investicija u gospodarstvo", jer su angažirane isključivo hrvatske tvrtke, i da je gradnja ove zgrade "prehranila mnoge obitelji". Gledam ta uvažena, samodopadna lica nadbiskupa Josipa Bozanića i Marina Srakića, jednog bivšeg i jednog sadašnjeg predsjednika HBK-a, te debelo potkožene dežurne dušebrižnike - inače nekad davno zavjetovane na odricanje i umjerenost, i mislim: njihovo carstvo više nije samo nebesko, sada se preselilo i na zemlju, u oniksom optočenu palaču na Ksaveru.
pimpmychurch.jpg
Potpuno istu argumentaciju o "gospodarskoj investiciji" čija je gradnja "zaposlila preko 1000 ljudi", koristi i jedan drugi velikodostojnik - doduše ne crkveni, nego poduzetnički - gospodin Tomislav Horvatinčić. Njegovo velebno zdanje, baš kao i ovo ksaversko uskoro otvara svoja vrata. Oko oba se zdanja diglo mnogo prašine, i to ne samo građevinske. Slično kao i ksaverski dvori od poludragog kamena, rezervirani za korištenje samo odabranim moćnicima koji uloviše Boga za bradu, i Horvatinčićev Cvjetni diči se luksuzom po cijeni od 5 do 6000 eura po kvadratu, koji je rezerviran za svjetovne velmože, prvoklasnu gospodu sa sklonostima skupom kiču. Uvaženi Tomislav Horvatinčić, taj njegovani nouveau riche u skupocjenim jahaćim čizmama, nedavno je novinarki Lovorki Šošić u instant-intervjuu, s visine rekao kako će Cvjetni zaposliti 700-800 ljudi čijoj "sreći nikad kraja". "Njihovoj sreći nikad kraja", kaže taj odnedavno uglađeni kicoš, dajući egzistencijalnom pojmu sreće novi, konkretniji oblik: raditi kao trgovac, čistač ili zaštitar u shopping centru, za sitne pare opsluživati jedan gazdinski, grandiozni ego investitora-usrećitelja. "Prehranili smo mnoge obitelji", kažu biskupi, nesumnjivo uvjereni kako je gradnja ovog super luksuznog centra zapravo čin moralne ispravnosti, dar Crkve pastvi - sitna bauštelska plaća na par mjeseci. I njihovoj sreći nikad kraja.
Ovakvo razbacivanje novcima Božjih sinova razmetnih, za gradnju jedne zgrade koja je sama sebi svrha, nije bio baš mudar potez Crkve
Crkva koja svoje duhovno pastirstvo naplaćuje blizu 300 milijuna državnih novaca godišnje, za što ne mora nikome polagati račune, trebala bi se makar praviti socijalno osviještenom i umjesto nezgrapnog izvrdavanja o investiranju i zapošljavanju, šutjeti i pokriti se ušima. Ovakvo razbacivanje novcima Božjih sinova razmetnih, za gradnju jedne zgrade koja je sama sebi svrha, nije bio baš mudar potez Crkve, u vremenu kad narodu i tako pada povjerenje u tu instituciju. Vjerojatno se crkveni oci nadaju da će narodska siromašna srca sve zaboraviti kad ih ispuni ukazanje Pape, ali kako je krenulo, i oko toga će se voditi žestoka bitka je li nam sve to baš trebalo. No, ne brinite - nije narod zlopamtilo. Haračilo se po državnim i gradskim blagajnama za sportske dvorane koje danas nitko živ ne može učiniti isplativima, pa iako se diglo malo bure - nikome ništa, sve je palo u zaborav. Vikalo se i ljutilo zbog krađe cijele jedne pješačke zone u centru Zagreba - pa nikome ništa, sve je palo u zaborav (pardon, krivo: nastradali su aktivisti). Slično će biti i sa megalomanskom zgradom HBK i sa skupim posjetom pape - nikome ništa, sve će pasti u zaborav, kao da se ništa nije dogodilo.
