Realizira li se Studija Bioenergetska dolina Raša i Lučko područje Raša, koju je za potrebe općine Raša, na osnovi pisma namjere općine, Istarske županije, Luke Rijeka, Lučke uprave Rijeka i tvrtke Elitech d.o.o. izradio Brodarski institut Zagreb, gospodarski vrijedan ali posljednjih petnaestak godina nedovoljno valoriziran Raški bazen za koju godinu imao bi postati visoko razvijena eko-energetska oaza temeljena na grupi sinergijski povezanih projekata baziranih na proizvodnji biogoriva.
Razvijena infrastruktura
Dolina rijeke Raše, koja se sužava u Raški kanal i završava lukom Bršica i lučkim terminalom Štalije, ima izuzetnu stratešku poziciju pa nije ni čudo što je svojevremeno imala i značajnu industrijsku, lučku i prometnu funkciju. Uz pomorsku ima i cestovnu i željetničku prometnu infrastrukturu, kao i sve ostale prostorne i infrastrukturne komponente. Posljednje su jače aktivnosti bilježene do devedesetih kada su se intenzivno obavljali pretovar drva i stoke, onda je gotovo sve zamrlo, da bi se sad aktivirao prijevoz drva. Luka Rijeka, u čijem je sastavu luka Bršica, uz svoje probleme nije imala dovoljno vremena za istarsku luku, koja se u širem smislu s okruženjem raškog bazena smatra najkvalitetnijom, ali neiskorištenom istarskom industrijskom zonom.
Kada je dvijetisućite godine proizvodnja biodizela iz biljnih ulja po naputku EU postala i hrvatskim strateškim projektom, očekivalo se da će se on realizirati jedinstveno, na bazi domaće poljoprivredne proizvodnje uljarica. Međutim, ponešto je krenulo, ali ne jedinstveno i cjelovito, pa je projekt razbijen na manje sektore i po regijama. Istra je ostala izvan proizvodnje uljarica, ali je krenula u planiranje proizvodnje biodizela na bazi uvoznih ulja (palminog prije svega) iz tropskih zemalja, ali i domaćih sirovina, osobito recikliranih biljnih ulja. Morskim putem bi se dovozila ulja do terminala koji bi se gradio u starom napuštenom kamenolomu u Štalijama (dovozilo bi se 300.000 tona sirovine i odvozilo 150.000 tona biodizela). Predviđena su dva povezana postrojenja za biodizel, jedno za 20.000, drugo za 100.000 tona godišnje. Oba postrojenja s pratećim objektima i infrastrukturnim ne bi zauzimala više od dva hektara površine. Visoko čisti biodizel koristio bi se za motorna vozila, dok bi se dio proizveden iz otpadnih ulja i drugih masnoća koristio na licu mjesta, za dizelelektranu od 50 kW, koja bi se gradila na obližnjoj lokaciji Stara Vlaška i bila u funkciji vršne potrošnje u elektroenergetskoj mreži. Treći projekt iz paketa je korištenje otpadne toplinske energije iz spomenutih postrojenja, koja bi se koristila za sofisticiranu stakleničku proizvodnju, preradu i skladištenje povrća, to više što su tu i dovoljne količine vode i prostora za doradbene kapacitete. U igri su još dva zanimljiva povezana projekta, proizvodnja škroba za potrebe prehrambene, drvne, farmaceutske, kemijske i industrije papira, računa se također s lokacijom terminala Štalije. Na kraju se dolazi do projekta lijevane papirnate ambalaže čija je proizvodnja u velikom usponu, a najveći su potrošači turizam i ugostiteljstvo, a proizvodnja bi se kretala na razini 20 milijuna komada godišnje. Naravno, pogodnosti su opet velika količina toplinske energije, dovoljna količina vode, dobra prometna povezanost i veliko uže i šire tržište.
Ulaganje kroz JPP
Iako je ovaj obiman program razvoja Raškog bazena tek u povoju, kao i dokumentacija koja će pokazati materijalne veličine, prednosti i rizike, već sada se na osnovi procjena autora Studije govori o ulaganjima oko 150 milijuna eura 250 zaposlenih (bez brojnih kooperanata) te modelu ulaganja kroz javno- privatno partnerstvo. Kako Studija još nije prošla javnu provjeru, a do jeseni će zasigurno i pričekati, teško je reći na kakav će odjek naići, no kako nudi održivi razvoj, ekološku proizvodnju, nova radna mjesta i prosperitet kraja zasigurno će je žitelji podržati. To više što svojevremeno gašenje rudarstva na tom prostoru, a onda i kriza industrije devedesetih, još nisu supstituirani pa tom užem prostoru kao i cijeloj Labinštini i te kako trebaju unosne razvojne injekcije. Čini se da bi ova mogla odigrati ulogu razvojnog zamašnjaka toga kraja. To više što se zasniva na principima na kojima inzistira EU, Protokol iz Kyota i, uostalom, Istarska županija, koja pretendira postati visoko razvijenom ekološkom regijom.
