Program je zamišljen kao niz predavanja / diskusija / projekcija / radionica / izložbi / prezentacija / performansa / […nadopuni] koji predstavljaju, opisuju, nadopunjuju, proširuju i definiraju pojam i ideje anarhofeminizma. Festival će se događati u 3 dana (petak, subota, nedjelja), a 1. i 2. dan pripremamo koncert d.i.y. HC-pank karaktera. Također, nadamo se da ćemo privući što više gostiju iz inozemstva, kako bi program bio što bogatiji i šareniji. Međutim, prednost dajemo grupama / pojedincima/kama iz zemalja bivšeg Istočnog bloka, tj. I Europe, jer se želimo bolje povezati i upoznati, kako bismo uz suradnju razgovarali/e o problemima za koje vjerujemo da dijelimo. Pošto hrvatska politika teži integraciji u EU, prolazi kroz period koji su npr. Češka i Poljska prošle, te iz njihovog iskustva možemo naučiti o problemima koji nas čekaju, te podijeliti iskustva i modele rješenja s ostalim zemljama u sličnoj situaciji. Nadamo se da će Zagreb zbog svoga položaja između Poljske i Rumunjske privući goste sa svih strana i postati mjestom okupljanja anarhofeminista/kinja svake godine. U želji za što bogatijim programom, pozivamo goste sa svih strana, a pošto se radi o zemljama s niskim životnim standardom, shvaćamo financijsku stranu problema dolaska gostiju, te aktivno radimo na sakupljanju novaca za putne troškove što većeg broja sudionica/ka programa. Pošto smo anarhofeministička grupa afiniteta, te vjerujemo u samoodrživost, solidarnost i d.i.y. principe organiziranja, ovime apeliramo na solidarnost u obliku organizacije benefit koncerata / donacija. Ukoliko želite pridonijeti, kontaktirajte nas na
anfemafest@gmail.com, te dođite i podržite! Sve daljnje obavijesti pogledaj na www.anfemafest.tk . Molimo da ovaj poziv proslijedite svima za koje mislite da bi mogli/e biti zainteresirani/e! AnFemA www.anfema.tk ŠTO JE ANARHO-FEMINIZAM? Teško pitanje. Zato je možda najbolje krenuti od početka. A na početku priče o anarho-feminizmu, anarhizam i feminizam bila su dva uglavnom odvojena pojma, mada su oduvijek bili usko povezani (npr. jedne od najstarijih anarhističkih novina na svijetu, "Freedom", između ostalih osnovala je 1886 žena i feministkinja Charlotte Wilson). Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća vrlo aktivne i zapažene bile su feministkinje i anarhistkinje, kao na primjer Mary Wollstonecraft, Lucy Parsons, Voltairine de Cleyre i Emma Goldman, koje su spoj feminizma i anarhizma učinile popularnom idejom. Mogli bi ih možda nazvati začetnicama i pionirkama borbe za slobodu žena, a samim time i društva općenito. U dvadesetom stoljeću ideja i pokret uzimaju maha i razvijaju svoje oblike organiziranja, nezavisne grupe. Obilježava ih decentralizam, nestrukturiranost, izostanak dogme, odbijanje jedne ideologije ili linije i potpuni prezir spram hijerarhije kao strukture unutar grupe, ali i unutar kompletnog društva. Takav oblik organiziranja i djelovanja održao se i do danas. Zašto su slobodarske (anarhističke) ideje oduvijek bile toliko važne za feministički pokret? Anarhizam se u svojim počecima odupire svakom obliku autoriteta i svim autoritarnim sistemima, pa tako i autoritetu muškarca nad ženom i patrijarhatu. Autoritarni sistemi oslanjaju se na obitelj kao jezgru, nukleus i osnovu za njihov opstanak. Ono što dijete, a pogotovo žensko dijete u takvom sistemu uči, od oca do učitelja, do šefa i do boga jest SLUŠAJ, veliki zamaskirani glas autoriteta. Feminizam se bori protiv takvih ustaljenih dogmi patrijarhata, protiv sistematske dominacije muškaraca nad ženama i u svim strukturama društva, protiv kulture silovanja, odupire se svim stereotipima žene kao svetice i majke ili kurve, žene kao seksualnog objekta, žene kao pasivne jedinke. Feminizam se bori za jednaka prava žena i muškaraca, stremi k pretvaranju "muškog svijeta" u "svijet svih ljudi" bez obzira na spol, dob, rasu, obrazovanje seksualnu opredijeljenost… Anarhizam feminizmu pruža tu mogućnost. I ovo je točka u kojoj se anarhizam i feminizam spajaju u anarho-feminizam. Anarho-feminizam prepoznaje patrijarhat kao esencijalno oružje modernog kapitalističkog i hijerarhijskog društva, uz pomoć kojeg određuje tok ljudskih svakodnevnih života kroz institucije i obitelj kao jednu od njih. Zato smatram da je anarho-feminizam kao takav potpunije rješenje od samog feminizma, zato jer se ne fokusira samo na promjenu položaja žene u društvu, već na promjeni položaja SVIH ljudi u društvu, na kompletnu društvenu promjenu. problem žene u društvu kao građanke drugog (trećeg?) reda nije problem sam za sebe, već je dio kompletnog problematičnog društva nejednakopravnosti i autoritarnosti. I tako dugo dok se ne ukine odnos nadređenog/e i podređenog/e u bilo kojoj sferi tog istog društva, nejednakopravnost među ljudima pa tako i među ženama i muškarcima, će postojati. Sistem koji se još uvijek drži fetiša ženske inferiornosti čini to zato jer najviše od svega mrzi kada se dirne u njegov autoritet. Kada ga se izazove. To je karakteristično za sve autoritete, bez obzira da li je to autoritet gospodara na svojim ekonomskim robovima ili je to autoritet muškarca nad ženom. Ipak, ljudi bježe iz svojih krletki, napreduju velikim slobodnim koracima. Anarho-feminizam je izazov i žena i muškaraca ovom sistemu, ali i čovjekov izazov samome sebi, jer ipak je prvo nužna promjena u sebi, a zatim oko sebe. Ljudska strast i potreba za slobodom postoji od samih početaka postojanja ljudskog roda i stvar nije samo u emancipaciji žena, već u emancipaciji društva, svih ljudi. Ne želimo moći jednako kao i muškarci, želimo svi zajedno moći puno više. A kada to postignemo anarho-feminizam će postići svoj cilj. Bit će slobodan da ukine sam sebe.