Zvuk knjige Hrvatima još dalek

U mnogim zemljama tzv. razvijenog svijeta zvučne knjige popularne su podjednako kao i tiskane knjige, a njihova je ponuda na tržištu vrlo proširena. Hrvatsko je tržište audio knjiga, međutim, još u povojima, premda je prva zvučna knjiga u nas snimljena prije punih 35 godina. I dok u tome svijetu izdavači poput Penguina i Random Housea već dugo uz tiskanu objavljuju i zvučnu knjigu, a uobičajeno je da se zvučne knjige preslušavaju u automobilu, na putovanju, pri obavljanju kućanskih poslova, pa i preko mobitela, u Hrvatskoj nema ni jednog nakladnika koji se sustavno bavi izdavanjem audio književnosti. Više nego skromnu ponudu audio izdanja na hrvatskome jeziku čini tek prvi dio serijala o Harryju Potteru J. K. Rowling, u izdanju Algoritma, te nekoliko dječjih i lektirnih naslova, među kojima su i Mali princ Saint-Exuperyja te Šimunovićev Alkar, u izdanju Medus biroa. Beletristike ima vrlo malo, većinom su to klasici književnosti i priče za djecu. Razgovarajući s nekoliko hrvatskih nakladnika o općem nedostatku književnosti koja se sluša na našem tržištu knjiga, neki od njihovih odgovora glasili su kako nije problem objavljivati zvučne knjige, nego tko bi te knjige čitao, potom kako je takve knjige teško zaštititi u smislu copyrighta te da Hrvatska mentalno nije zrela za takav projekt. Neki od nakladnika rekli su nam i to da do sada nisu razmišljali o mogućnosti da rade zvučne knjige, no kako bi je možda bilo vrijedno razmotriti. Zagrebački V.B.Z. je tako, primjerice, u suradnji s Prosvjetom svojedobno planirao objaviti CD na kojemu će biti snimljeni prvi i drugi dio Hotimičnog iskustva Vladana Desnice (knjiga je izašla u klasičnom obliku), no od toga za sada nema ništa. Većini hrvatskih izdavača zvučne knjige, na žalost, nisu još ni u peti. Nešto je pak povoljnija situacija što se tiče stranih izdanja takvih knjiga. Na policama Algoritmove knjižare može se tako pronaći nekoliko književnih CD-ova sa snimljenim djelima J. R. R. Tolkiena, Dana Browna, Patricije Cornwel, Elizabethe Kostove..., dok V.B.Z. u svojoj ponudi ima i Enciklopediju Britanicu na CD-u, a snimljene stručne knjige na stranim jezicima, rekli su nam u toj izdavačkoj kući, naručuju isključivo po potrebi zato što su jako skupe, lomljive i sužen im je izbor... Zvučnim knjigama ne služe se samo osobe kojima je iz zdravstvenih razloga onemogućeno upoznavanje većega dijela književnoga, odnosno vizualnoga kulturnog naslijeđa (osobe s oštećenjima vida, disleksičari, starija populacija kojoj je čitanje fizički naporno, nepokretne osobe...), već i velik broj osoba koje vide. Ipak, čini se da je slijepima knjiga važnija od onih koji vide s obzirom na činjenicu da slijepe i slabovidne osobe u prosjeku čitaju 17 knjiga godišnje, dok ih korisnici javnih knjižnica, tvrde statistike, prosječno za isto vrijeme pročitaju četiri. Unatoč općem nedostatku knjiga koje govore u nas, tu i tamo iskrsne poneka inicijativa koja budi nadu da se stvari i na hrvatskome tržištu ipak počinju mijenjati. Tako je sredinom prošle godine Multimedijalni kulturni centar Split pokrenuo projekt snimanja zvučnih knjiga namijenjenih osobama s oštećenjima vida i poteškoćama u čitanju. Kao prvi na listi tih naslova našao se roman Crnac Tatjane Gromače, koja je i interpretirala vlastito djelo. Ta je zvučna knjiga objavljena uz potporu Ministarstva kulture i službe Grada Splita za kulturu, te besplatno distribuirana na adrese 26 županijskih i gradskih udruga, Hrvatske knjižnice za slijepe te specijaliziranih obrazovnih i zdravstvenih ustanova koje vode skrb o osobama s problemima vida i poteškoćama u čitanju. Izvrsnu stvar napravila je i Knjižnica i čitaonica Fran Galović iz Koprivnice, koja je lani uvela novu uslugu za svoje slijepe i slabovidne sugrađane. Naime, svaki odjel te knjižnice opremljen je MP3 CD playerom na kojem se mogu preslušavati zvučne knjige, na raspolaganju je i elektroničko povećalo za slabovidne te računalo koje omogućuje slušanje sadržaja na ekranu. Zvučne knjige vrlo su praktične i omiljene među modernim štiocima, ali su i potreba suvremenog čovjeka. Stoga bi se i domaći nakladnici trebali malo više posvetiti tom u nas nepravedno zanemarenom odsječku izdavačke industrije.