Navedene udruge smatraju da je ekologija jedan od temeljnih segmenata u zaštiti ljudskih prava, no da taj međuodnos u Hrvatskoj ne funcionira kako bi trebao. Njihova suradnja bi trebala ojačati oba sektora, a pozivaju i sve relevantne udruge na umreženje oko ovih pitanja. Ivo Banac, predsjednik HHO-a i Vjeran Piršić, istaknuti član Eko Kvarnera suglasni su u mišljenju da u Hrvtaskoj nisu problematični aktualni zakoni, nego njihovo neprovođenje. Osim toga, ističu kako bi bilo veoma pogubno da kao zemlja pristupnica EU, ekološke standarde ne uskljađujemo sa standardima Europske unije, a upravo takvi scenariji nisu neuobičajeni. "No, ni Europska unija nije savršena", ističe Banac. "Očito je da Europska komisija ide niz dlaku velikim korporacijama iz svojih zemalja. Nikada si jedan nizozemski Heiniken, vlasnik Karlovačke pivovare, ili danski Rockwool ne bi mogao dopustiti incidente koji su se desili u Hrvatskoj u njihovim matičnim zemljama." HHO i Eko Kvarner kao četiri krizne ekološke točke na području Hrvatske navode tvornicu Salonit Vranjic, Inu u Sisku, pogon Plive u Brdovcu kod Zaprešića i Kostrenu. Zagađivači na nabrojenim mjestima direktno utječu na zdravlje stanovništva koji žive u njihovoj blizini. I upravo zbog toga priča dobiva ljudskopravaški karakter: ovi zagađivači narušavaju temeljno ljudsko pravo na zdrav život, na rad u nezagađenom okruženju (primjerice obradive površine u blizini Rockwoola zbog kojih su neki lokalni stanovnici izgubili mogućnost eko uzgoja na obližnjim zemljištima). Industrija i kompanije svoj profit stavljaju uvijek ispred ekoloških postulata. "Često veliki zagađivači ne investiraju u ekološki prihvatljivu opremu. A ako je i imaju, izbjegavaju je koristiti jer je njeno korištenje skupo"- rekao je Piršić. Banac i Piršić ističu kako bi podizanju ekološkog nivoa svijesti na svim razinama u Hrvatskoj prije svega pomogla detaljna istraga o korupciji u mnogim tvorničkim postrojenjima. Navode primjere Ine u Sisku koja je pune tri godine koristila visokosumporni benzin van svake dozvoljene količine, te tvornicu Rockwool koja je vrlo jeftino kupila zemljište u Istri, oslobođena je plaćanja poreza, te se locirala samo 800 metara od naseljenog mjesta, a ne 3000 metara, kako je prvotno stajalo u ugovoru. "Tko omogućava velikim kompanijama takve povlaštene manevre?", pitaju se iz HHO- a i Eko Kvarnera.