H-Alter
 U neposrednoj blizini kuća u naselju Marinići u općini Viškovo nalazi se deponij komunalnog otpada Viševac i bivši deponij opasnog tekućeg otpada Sovjak. Građani koju su se okupili u udrugu Smokvarinska lista upozoravaju da se radi o najvećoj ekološkoj bombi u državi.

Opasnost za ljude: U neposrednoj blizini kuća Čak dvije ekološke bombe u naselju s nekoliko tisuća stanovnika score je kojim se baš i ne može pohvaliti puno naselja u Hrvatskoj, a Marinići u pitoresknoj općini Viškovo u riječkom zaleđu, poznatoj po Halubajskim zvončarima, imaju upravo taj slučaj. U neposrednoj blizini deponija komunalnog otpada Viševac nalazi se i bivši deponij opasnog tekućeg otpada Sovjak, a oba lokaliteta su uz samo središte naselja. Iako je i Viševac, koji je još uvijek u funkciji, problem za lokalno stanovništvo, puno je veći problem Sovjak koji je stavljen izvan funkcije još 1989. godine, no do današnjeg dana još nije napravljena nikakva sanacija. Radi se o odvratnom crnom i smrdljivom jezeru po čijoj površini plutaju ruzinave bačve, a nastalo je u tridesetak metara dubokoj jami u koju je deponirano oko 250.000 kubnih metara tekućeg otpada. U neslavnom mandatu Sovjaka od 1956. do 1959. godine tamo je utrpano čak 110.000 kubnih metara kiselog gudrona iz rafinerije, 30.000 kubnih metara otpadnog katrana iz koksare, 35.000 kubika acetilenskog mulja iz brodogradilišta, 30 kubika rabljenog ulja i bunkera iz brodogradilišta, 15.000 kubika taloga spremnika za naftu i naftne proizvode te 30.000 kubika otpadnih ulja, otapala i drugog tekućeg otpada. Sanacija Sovjaka vruća je tema za sve stanovnike Marinića i Viškova i na nju se čeka već skoro 20 godina, no još ništa nije napravljeno. Studije o sanaciji izrađuju se već deset godina, a najave da bi se otpadni materijal mogao koristiti kao brtveni sloj na Viševcu ili da će se deponirati na budućem odlagalištu u Marišćini posebno su uznemirile lokalno stanovništvo. Građani su se okupili u udrugu Smokvarinska lista. Samo žele preseliti otrov s jednog mjesta na drugo. Tražimo od Ministarstva zaštite okoliša da prestane igru s naručivanjem tehničkih rješenja i da se u odabiru načina sanacije na prvo mjesto stave visoki kriteriji ostvarivanja zaštite okoliša i da taj deponij konačno dobije prioritet. Tražimo i da se isključi i najmanja mogućnost korištenja dijela mase Sovjaka kao brtvenog sloja na Viševcu ili odlaganja na Marišćini, kao i da se konačno osiguraju sredstva za sanaciju te da se poduzmu konkretni koraci, rezolutan je predsjednik Smokvarinske liste Veljko Bezjak. Oko Sovjaka kruže svakakve priče, mještani Marinića sjećaju se da je deponij nastao stihijski, da su se tamo, među ostalim, bacale strvine životinja iz klaonice, a čak kruže glasine da se tamo osamdesetih kriomice dovodio nuklearni otpad iz Krškog. U neposrednoj blizini Sovjaka do 500 metara udaljenosti živi čak 1400 ljudi i Bezjak tvrdi da je u gotovo svakoj obitelji netko obolio ili umro od malignih bolesti. Najbizarnije je to što se vrlo blizu obale crnog jezera iz kojeg se šire neugodni mirisi, pogotovo ljeti, gradi nekoliko novih kuća. Susjedi se još uvijek s velikom nelagodom sjećaju kako je Sovjak 1972. godine gorio tri dana i tvrde da bi se s jednim jačim potresom moglo dogoditi onečišćenje većih razmjera jer bi otrovna masa mogla otići u podzemlje i doći do mora, budući da se radi o krškom tlu. Sovjak je najveća ekološka bomba u državi ,upozorava predsjednik Smokvarinske liste.