'Zeleno nakladništvo' u Hrvatskoj ne postoji

J. K. Rowling prisilila je svoje nakladnike diljem svijeta da posljednjeg Harryja Pottera tiskaju na ekološki prihvatljivom papiru. Kad to učini autorica čije knjige dosežu milijunske naklade, koliko god to poistovjećivali s dobrim marketingom, nitko joj ne može osporiti dobro koje je učinila za prirodu. Hrvatski Potter također, prema ugovoru, mora biti otisnut na takvom papiru, a čini se da u našim prilikama priča o zelenom izdavaštvu tu počinje i završava. Uz J. K. Rowling, izdavanje svojih knjiga na ekološki prihvatljivom papiru traže i John O'Farrell, Helen Fielding, Alice Munro, kao i brojni glazbenici, među ostalima U2, koji traže ekološko pakiranje svojih albuma. Tiskanje prošlog romana J. K. Rowling u Kanadi na recikliranom papiru sačuvalo je, prema podacima Greenpeacea, 30 tisuća stabala. Tragom svjetskih trendova, a nije da se radi o hirovima kvaziumjetnika, krenuli smo istražiti hrvatsku situaciju. Umjesto konkretnih odgovora o tiskanju knjiga na recikliranom i ekološki prihvatljivom papiru, dobili smo tek pohvalu od Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja zbog zanimljivog pitanja. Uz žaljenje što ne mogu ponuditi konkretan odgovor na pitanje subvencionira li se takva djelatnost kod nas, postoje li neke državne mjere i u kojoj je mjeri u RH zastupljeno tiskanje knjiga na toj vrsti papira, dobili smo obećanje da će se Ministarstvo s navedenom tematikom ozbiljno pozabaviti. Od dvije tisuće tvrtki u Hrvatskoj koje se bave proizvodnjom i preradom papira, njegovim sakupljanjem i tiskom, tek njih šest ima ISO 14001 koji predstavlja međunarodnu normu koja određuje kako razviti učinkoviti sustav upravljanja okolišem. Spomenimo usto da Hrvatska među silnim bizarnim proizvodima naveliko uvozi i celulozu i otpatke od papira, na što je u prošloj godini utrošeno 8,3 milijuna dolara te još dodatnih 430 milijuna dolara za papir, karton i proizvode od celuloze. Magistrica zaštite okoliša Jagoda Munić, ujedno i predsjednica Zelene akcije, uvjerava nas da Hrvatska ima potencijala sama proizvoditi reciklirani papir za vlastite potrebe, no zasad zadovoljavamo tek 30 posto vlastitih potreba. Tiskanje knjiga na takvom papiru pozdravlja, iako izražava skepsu. Mišljenja je da mnogi tvrde da rade s takvim papirom, no upitnim drži po kojim je kriterijima taj papir ekološki, jer epitet ekološki prihvatljivog mogu nositi samo oni s certifikatom međunarodnog standarda. U razgovoru s brojnim tiskarama diljem Hrvatske doznajemo da zatražiti i dobiti tiskanje cijele naklade knjige na ekološki prihvatljivom papiru ne predstavlja nikakav problem. Potvrđuje to i priča Tamare Perišić iz Algoritma koji, prema ugovoru, Pottera mora tiskati na papiru koji ima certifikat FSC za gospodarenje šumama (dokaz da se šumom gospodari prema strogim ekološkim, socijalnim i ekonomskim standardima). Koliko god J. K. Rowling kroz Harryja Pottera reklamira izdavaštvo koje priroda voli, u Hrvatskoj je zeleno nakladništvo državnim insitucijama još uvijek tek jedna zanimljiva tema o kojoj nema konkretnih podataka Od Rajka Naprte, koji u Hrvatskoj gospodarskoj komori vodi Odjel za papir tisak i medije, doznajemo da od dvije tisuće tvrtki u Hrvatskoj koje se bave proizvodnjom i preradom papira, njegovim sakupljanjem i tiskom, tek njih šest ima ISO 14001 koji predstavlja međunarodnu normu koja određuje kako razviti učinkoviti sustav upravljanja okolišem. Premda nam Naprta podastire vrijedne statističke podatke iz područja kojim rukovodi, među ostalim doznajemo da je u veljači ove godine u RH tiskano 406 tona knjiga i brošura, da je 2005. po tom pitanju bila najteža zbog kiosk knjiga, ni na ovoj adresi ne uspijevamo dobiti podatke o tome koliko se knjiga u Hrvatskoj tiska na ekološki prihvatljivom papiru. Već sumnjamo u ispravnost postavljene teze, no ponavljamo, nije je mama Harryja Pottera stvorila čarobnim štapićem. Ona je u svijetu realnost. Nije mi jasno na koji bi se način to istraživanje moglo organizirati, odgovara Naprta i, kako nas kolegijalno upozorava, kod nas tih podataka jednostavno nema. Nema jasnog komercijalno-statističkog kriterija prema kojem bismo pratili učešće ekološkog papira u ukupnoj potrošnji u Hrvatskoj. Ne postoji tarifni broj za ekološki papir da bi se moglo vidjeti koliko ga se uvozi. Eventualno bi rješenje, mišljenja je Naprta, bilo da se ustanovi poseban tarifni broj za ekološki papir, da se uvede poticajna mjera za uvoz u vidu manjeg PDV-a, jednom riječju, da država potakne potrošnju te vrste papira. Prema ovakvom razvoju događaja nije teško zaključiti da, ne samo da nismo uz brojne bezvrijedne trendove koje prihvaćamo počeli slijediti i jedan koji bi nas činio ekološki osvještenijima, u Hrvatskoj jednostavno nema institucije koja se sustavno bavi problematikom, pa i poticanjem zelenijeg pristupa korištenju papira, u ovom konkretnom slučaju u nakladničkoj industriji. Stoga smo za kraj za mišljenje upitali Valerija Jurešića iz Knjižnog informacijskog centra u nadi da će barem knjiški čovjek imati koju optimističniju. Kod nas ne postoji nikakva inicijativa za 'zelene' knjige. Cijela tehnologija proizvodnje knjiga otišla je kvragu, rijetko će koja knjiga izdržati 200 godina. Pravi je trend da se proizvode kratkotrajna dobra, tako se ni knjige ne proizvode kao trajna vrijednost. Za mene sve to nije iskrena priča. Neka kupe koji hektar u amazonskoj prašumi i na taj se način reklamiraju, a ne pričama o tiskanju na recikliranom papiru.