Nemojmo biti naivni, Karepovac raste zato što to nekome odgovara. Što je više smeća na Karepovcu, netko će i više zaraditi. Nama se svima nameće da smo glupi i da ne možemo raditi ono što radi čitav civilizirani svijet. Kao da su ljudi na Krku pametniji od ljudi u Splitu, govori prof. Tomislav Lerotić iz Ekološke udruge 'Sunce' komentirajući alarmantno stanje na najvećem županijskom odlagalištu otpada. Ovaj je ekolog jedan od suradnika inicijatora iznimno uspješnog projekta odvojenog prikupljanja komunalnog otpada na otoku Krku, gdje se dvadesetak tisuća stanovnika i oko sto tisuća njihovih ljetnih gostiju već treću godinu bez ikakvih problema koristi naprednijim načinom odlaganja otpada. Ovaj model uporabe tzv. zelenih otoka, odnosno kontejnera za odvojeno prikupljanje stakla, plastike, papira i organskog otpada, prema Tomislavu Lerotiću, potpuno je primjenjiv i u Splitu, a pretpostavlja se da ne bi koštao više od 60 milijuna kuna. To je, doduše, velika brojka, no isto je tako više od šest puta manja od približne cijene predviđenog centra za gospodarenje otpadom u Lećevici, koji se nameće kao jedina alternativa zatrpanom i krajnje opasnom Karepovcu. Nije istina da ljudima treba dugo da se naviknu na odvojeno prikupljanje otpada, jer se svuda u svijetu pokazalo kako se i bez prethodne edukacije stanovništva ili nekog oblika popularizacije tog sustava količina otpada već u startu smanjuje za jednu četvrtinu, kaže Lerotić. Prema pretpostavkama Ekološke udruge 'Sunce', Splitu bi, zbog velike gustoće stanovništva u odnosu na prostor, bilo dovoljno već oko tri tisuće 'zelenih otoka' kojima bi se komunalni otpad ne samo smanjio volumenom, nego bi se primjenom 'modela Krk' iz otpada izvlačili korisni sirovinski sastojci, a otpaci se ne bi smatrali tek beskorisnim smećem za spaljivanje, kao što se radi sada.
Trljanje Hvaliti se ili tješiti da će nas Lećevica vrlo malo koštati zbog povoljnih kredita i novca iz pretpristupnih fondova naivno je i kratkovidno. Ta 'velikodušnost' nije slučajna i ima svoju pozadinu u sadržaju naših kanti već danas. Pogledajmo, zar već sada ne uvozimo i bacamo mnoge proizvode iz EU-a kratkog upotrebnog vijeka i teške, dugoročne razgradivosti? Kako to da od EU-a nismo dobili sredstva za ekološki prihvatljiviju i pametniju tehnologiju, tj. za smanjenje volumena otpada? Mešetari otpadom: cementaši, tvrtke koje će sanirati odlagališta, banke, lukavo šute i trljaju ruke i već sad se vesele svakom kilogramu otpada koji mi nepromišljeno bacimo u kantu za smeće, a za čije će nam zbrinjavanje uručiti račun.