Zbog nuklearke na Dunavu investitori bježe iz Slavonije

Iako je premijer Ivo Sanader, u svjetlu energetske krize, o tome govorio kao o načelnom opredjeljenju, ne spominjući lokaciju moguće nuklearke, iz hrvatskoga nuklearnog lobija može se čuti da je daleko najizglednija lokacija ona kod riječnog otoka Tanja, na Dunavu, između Erduta i Dalja, tridesetak kilometara jugoistočno od Osijeka. Strah za poljoprivredu Moralićeva odluka o odustajanju od kupnje 470 hektara Erdutskih vinograda nije na žalost jedina. U Osijeku se može čuti da su neki od zainteresiranih kupaca za zemljište vukovarskog VUPIK-a, koje je u procesu privatizacije, a smatra se jednim od najplodnijih u Hrvatskoj, također oprezni. To daje krila akciji zelenih koji su ovoga tjedna, upravo u Erdutu i Dalju, počeli potpisivanje peticije protiv izgradnje nuklearne centrale u Hrvatskoj. Potporu su dobili i od čelnika tamošnje Općine Erdut, koji dijele nezadovoljstvo tamošnjeg stanovništva, uplašenog za budućnost poljoprivrede i turizma – dvije djelatnosti koje se smatraju strateškim opredjeljenjem tog područja. Iako još nitko u Hrvatskoj nije rekao da će lokacija moguće nuklearke biti na Dunavu, to se čini posve izglednim, budući da su druge dvije – ona na jadranskoj obali pored Vira i Prevlaka na Savi na domak Zagreba, čini se, definitivno otpale. Prva zbog mogućih šteta za turizam, a druga zbog činjenice da Zagreb u svojoj blizini već ima nuklearku, onu u Krškom. Vraćanje zajma Pored toga, u ispitivanja lokacije na Dunavu, u istočnoj Slavoniji, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, već je utrošeno oko 30 milijuna dolara. U studijska i terenska istraživanja bile su uključene tadašnje najznačajnije znanstvene i stručne institucije u Hrvatskoj, a vođena su u skladu s preporukama Međunarodne agencije za atomsku energiju, pa su njihovi rezultati i danas relevantni. Anđelko Dujmović, nekadašnji rukovoditelj Sektora za tehničko-razvojne poslove osječke Elektroslavonije, koji je osobno bio uključen u istraživačke radove na određivanju lokacije za nuklearnu elektranu, kaže da su izvedena geofizička, geomehanička, hidrološka, hidrogeološka i seizmička ispitivanja, a uključivali su i više desetina raznih strukturnih bušotina, od kojih su neke bile duboke 250 i 300 metara. Obrađeni su svi bitni aspekti sa gledišta sigurnosti i utjecaja nuklearke na okoliš, a nezavisni stručnjaci tu su lokaciju označili kao najbolju u Europi za izgradnju nuklearke. Nuklearka na Dunavu trebala bi imati snagu od 4000 megavata, a o kolikoj se količini struje radi, najbolje ilustrira podatak da je to više nego trenutačna ukupna proizvodnja električne energije u Hrvatskoj! Kredit za njezinu izgradnju ne bi bio problem, kao ni prodaja struje, čime bi se zajam mogao vraćati. No stvarni problem izgradnje nuklearke, uz otpor lokalnog stanovništva, treba gledati u činjenici da bi nuklearka na Dunavu praktično bila u dvorištu Srbije, našeg istočnog susjeda, s druge strane Dunava. Kako Hrvatska još nije službeno objavila da ondje kani graditi nuklearku, nema ni reakcija iz Srbije, izuzme li se pojačano zanimanje tamošnjih nevladinih ekoloških udruga. Ponuda Srbiji Iz hrvatskoga nuklearnog lobija se može čuti kako je i problem reakcije Srbije na moguću gradnju hrvatske nuklearke rješiv. On bi uključivao ponudu Srbiji da sudjeluje u izgradnji hrvatske NE. Iako ta mogućnost izgleda nerealno, njezini zagovornici kažu da biznis ne poznaje granice. Odustajanje zbog Černobila Istraživanja na lokaciji slavonske nuklearke kod Erduta prekinuta su potkraj osamdesetih, kada je donesen tadašnji savezni (jugoslavenski) zakon o obustavi daljnjih istraživanja za moguća nuklearna postrojenja, s obzirom na tragediju koja se potkraj travnja 1986. dogodila u nuklearnoj elektrani u Černobilu, u Ukrajini. Republika Hrvatska važećim Programom prostornog uređenja, donesenim 1999. godine, ne predviđa gradnju nuklearnih elektrana do 2015. godine. Ta godina više nije daleko, a program prostornog uređenja, dakako, moguće je promijeniti.