Zaštita okoliša postaje politička top tema

Čovjek je od početka industrijske revolucije drastično mijenjao prirodu kako bi sebi život što brže učinio sve boljim, ne mareći pritom za buduće moguće posljedice. Zato je, izgaranjem fosilnih goriva te porastom stakleničkih plinova ugljičnog dioksida, metana, dušik dioksida, freona i drugih, u posljednjih 100 godina prosječna temperatura na Zemlji porasla od 0,4 do 0,8 stupnjeva Celzijevih. A u idućih 100 godina, prema izračunima koje daju kompjutorski modeli na osnovu različitih pretpostavljenih scenarija, od blagih do katastrofalnih, temperatura će porasti od dva do sedam stupnjeva. Znanstvenici su čovjekove djelatnosti proglasili glavnim uzrokom globalne promjene klime. To je, naime, bio glavni zaključak Međuvladinog sastanka o promjeni klime (IPCC), održanog od 28. siječnja do 2. veljače ove godine u Parizu. Ti i slični izvještaji znanstvenika, koji se nižu od početka 2007., napokon su zaštitu prirode stavili na prvo mjesto političkih rasprava. Iako čovjek ugrožavajući opstanak preostalih prirodnih izvora i remeteći njihove odnose najviše ugrožava vlastitu egzistenciju, ekološka politika se i dalje suočava s interesima kapitala i tržišta, to jest sebičnim interesima pojedinaca koji brinu od danas na sutra kako bi ostvarili neposrednu korist za sebe, i to daleko veću od potrebne za ugodan život, ne misleći na to što će biti s budućim generacijama. Činjenice o globalnom zatopljenju godinama su se zataškavale zbog interesa naftnih kompanija. Tako je američka naftna kompanija ExxonMobil platila lobističkim skupinama 16 milijuna dolara ne bi li proširili vijest da staklenički plinovi ne utječu na globalno zagrijavanje Zemlje. To je nedavno objavila Međunarodna udruga zabrinutih znanstvenika. Britansko kraljevsko društvo je u rujnu prošle godine zatražilo od naftnih kompanija da prestanu podupirati skupine koje pogrešno tumače globalno zatopljenje. I Vlada SAD-a zataškavala je, do prije nekoliko tjedana, upozorenja znanstvenika, ali i dalje ne pristaje ratificirati Kyoto protokol, koji države koje su ga ratificirale obavezuje na smanjenje emisija stakleničkih plinova za 5,2 posto do 2010., od razine na kojoj su bile 1990. godine. Među četiri zemlje, od ukupno 174 koje su potpisale Kyoto protokol, osim SAD-a, nisu ga ratificirale još samo Australija, Kazahstan i Hrvatska. Budući da najnoviji znanstveni izvještaji ljudske djelatnosti ističu kao glavne razloge klimatskih promjena, Europska unija je početkom godine usvojila radikalno novu energetsku politiku s glavnim ciljem 20-postotnog povećanja energetske učinkovitosti, čime bi se ukupna energetska potrošnja do 2020. smanjila za oko 13 posto, te s ciljem poticanja korištenja obnovljivih izvora energije, koji bi do 2020. trebali osiguravati 20 posto ukupne energije. Krivce za blokiranje pokretanja hrvatskoga nacionalnog programa poticanja energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije udruge za zaštitu okoliša vide u nedostatku političke volje i pritisku monopolista Ine i HEP-a. A za Hrvatsku, bogatu resursima za obnovljive izvore energije, politika EU stvara priliku za gospodarski razvoj, zamjenu prljavih fosilnih goriva i smanjenje zagađenja. Procjenjuje se da bi obnovljivo gospodarstvo moglo osigurati između 10.000 i 20.000 radnih mjesta. Najvažnija stvar vezana uz biogoriva u Europskoj uniji je prošlogodišnje donošenje Strategije proizvodnje i korištenja biogoriva. Svaka zemlja članica EU-a treba do 2010. u ukupnoj potrošnji goriva u prometu imati udio biogoriva minimalno 5,75 posto, a do 2020. taj postotak treba doseći 20 posto. To je samo propisana potrošnja što se tiče prometa. U Hrvatskoj je za sada riječ o pojedinačnim privatnim inicijativama kad je riječ o biogorivima. Ti privatni pogoni, međutim, proizvedena biogoriva izvoze, a sirovinu za njihovu proizvodnju uvoze, jer se Hrvatska još nije opredijelila prema politici biogoriva. Tako su izvori geotermalne vode, vjetra, sunca i biomase u Hrvatskoj i dalje neiskorišteni. Objašnjenje odgovornih je njihova skupoća i tek dugoročna isplativost. Istina, korištenje tih energija zahtijeva državne poticaje, veća početna ulaganja, ali ima niže troškove pogona i pruža neovisnost o cijeni i manjku ostalih ogrijeva na tržištu. A okoliš ostaje nezagađen, raste kvaliteta života i ne prazne se nepotrebno džepovi građana. No, u zemlji gdje je praksa da se novac zaradi preko noći to nema smisla.