U proteklih mjesec dana Pokret otoka i prijatelji pokrenuli su raspravu o problematičnim odredbama prijedloga Zakona o koncesijama te predložili amandmane na one odredbe prijedloga koje bi potencijalno imale dugoročne negativne učinke na zaštitu javnih dobara i javnog interesa, te porast koruptivnih rizika u procesima dodjeljivanja koncesija.
Ključan zahtjev koji je Pokret otoka postavio pred saborske zastupnike i Vladu RH je da se osigura treće čitanje zakona, a da se u međuvremenu otvori javna rasprava o sadašnjem prijedlogu zakona, koji u ovom obliku nije prošao javno savjetovanje. Naime, javno savjetovanje je prošao prijedlog aktualan za vrijeme Vlade Tihomira Oreškovića, a koji je u međuvremenu mijenjan. Prema mišljenju Povjerenice za informiranje, u takvim slučajevima potrebno je ponovno otvoriti javnu raspravu odnosno savjetovanje o prijedlogu Zakona.
S obzirom na to da je glasanje o prijedlogu zakona odgođeno, no bez izražene spremnosti za upućivanje zakona u treće čitanje i otvaranje javnog savjetovanja, Pokret otoka i prijatelji odlučili su organizirati stručnu raspravu o prijelogu zakona te na temelju iznesenih teza otvoriti i raspravu s javnošću o mogućim alternativama onim odredbama Zakona, koje se procjenjuju štetne za zaštitu javnih dobara ili javni interes.
Na raspravi kao panelisti sudjeluju:
Inge Perko Šeparović, sveučilišna profesorica javnog menadžmenta u mirovini, redovna članica HPC-a: "Studija slučaja: koncesije za crpljenje vode na primjeru tvrtke Jamnica d.d."
Dr.sc. Nenad Starc, Ekonomski institut Zagreb: "Utjecaj prijedloga Zakona o koncesijama za razvojnu perspektivu otoka i pitanja (samo)održivosti otoka"
Predstavit ćemo i dva slučaja devastacije koncesioniranog obalnog područja:
Bojana Genov, Čovjek po mjeri otoka: Primjer koncesije na pomorskom dobru u uvali Čikat na Malom Lošinju
Gabrijela Medunić Orlić, Udruga Sunce: Primjer parka Marjan u Splitu
Tribina je nastala uz finacijsku podršku Europske unije, u okviru IPA projekta "Javni interes nije na prodaju – PINS II". Za sadržaj je isključivo odgovoran Centar za mirovne studije i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge
