Prema posljednjim podacima Državnog inspektorata tijekom 2005. godine otkriveno je i procesuirano 19.672 prekršaja poslodavaca (godinu dana ranije otriveno je 19.277 prekršaja), a većina njih se odnosi na ilegalno zapošljavanje, nezakoniti prekovremeni rad, uskratu pripadajućih prava na dnevni, tjedni i godišnji odmor Većina zaposlenih svakog dana na poslu provede najmanje dva sata duže od propisanog radnog vremena, no ti im prekovremeni sati uglavnom nisu plaćeni. To je generalna procjena sindikata prema čijim informacijama prekovremeni neplaćeni rad osim u djelatnosti trgovine caruje u građevinarstvu, ugostiteljstvu i turizmu, bankarstvu, ali i u zdravstvu koje neplaćene prekovremene sate uglavnom pretvara u slobodne dane zaposlenih. U stvarnosti, međutim, zdravstveni radnici, prije svega medicinske sestre, svoje slobodne dane dobivene u zamjenu za prekovremne sate ne mogu iskoristiti jer manjka radne snage. Posljednje istraživanje o neplaćenim prekovremenim satima u zemlji rađeno je prošle godine na temelju Ankete o radnoj snazi. Iz tog istraživanja proizlazi da radnici u ovoj zemlji godišnje poslodavcu poklone 3,7 milijuna radnih sati. Ispitivanje provedeno na više desetaka tisuća radnika procjenjuje radno vrijeme za oko 1,4 milijuna zaposlenih. Među ostalim pokazalo je i da čak 94 posto zaposlenih u poduzećima u prosjeku radi od 40 do 60 sati tjedno, odnosno da uz osmosatno radno vrijeme odrade još dva prekovremena sata dnevno. Klasično radno vrijeme, od 40 radnih sati tjedno, uglavnom odrađuju zaposleni u državnim poduzećima. Kada je riječ o prekovremenom radu, radno zakonodavstvo jasno propisuje radni tjedan u trajanju od 40 radnih sati. Prekovremeni rad, zakonski je dozvoljen jedino u slučaju više sile i izvanrednog povećanja opsega rada. No, taj prekovremeni rad ne smije iznositi više od 10 sati tjedno. U slučaju da taj prekovremeni rad, primjerice, prelazi 10 posto ukupnog radnog vremena u određenom mjesecu, o tome se mora obavjestiti inspektora rada. Problem prekovremenog rada, pokazuju to i podaci Sindikata trgovine, daleko je veći no što se to čini. Trgovci, prema podacima njihova sindikata, u godini dana odrade 14,6 puta više prekovremenih sati od ukupne procjene za sve zaposlene u zemlji. Brojka iz godine u godinu raste, a radnici ne mogu računati ni na kakve zaštitne mehanizme. Kada, naime, zbog prekovremenog rada ispekcija i uđe u neku od tvrtki, prekršaj je u praksi nerijetko teško dokazati jer u domaćim tvrtkama nema obveze vođenja evidencije radnog vremena. Sindikati stoga već duže vrijeme zahtijevaju da se u Zakon o radu unese odredba o obvezatnom vođenju evidencije radnog vremena koje bi olakšalo život radnicima, ali i posao inspektorima. Neplaćeni prekovremeni rad spada među prekršaje poslodavaca s najvišim sankcijama. Zakonom o radu za taj je prekršaj predviđena kazna od 61 do 100 tisuća kuna. No, većina prekršaja koje inspektori otkriju i procesuiraju uglavnom završi u zastari. Prema posljednjim podacima Državnog inspektorata tijekom 2005. godine otkriveno je i procesuirano 19.672 prekršaja poslodavaca (godinu dana ranije otriveno je 19.277 prekršaja), a većina njih se odnosi na ilegalno zapošljavanje, nezakoniti prekovremeni rad, uskratu pripadajućih prava na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Zaposleni u Hrvatskoj u drugom kvartalu 2006. godine prosječno su na poslu provodili 40,1 sat. S takvom tjednom satnicom Hrvatska se nalazi u krugu desetak europskih zemalja, mahom tranzicijskih, u kojima prosječan radni tjedan iznosi 40 ili nešto više sati. Prema podacima Eurostata, europskog statističkog ureda, najviše vremena na poslu provode građani Grčke (41,6 sati tjedno), dok češki radnici tjedno rade prosječno 41,4 sata. U Poljskoj i Rumunjskoj radnici na poslu provedu 40,8 sati tjedno, a Bugarskoj 40,7 sati. Najkraća tjedna satnica, prema statistici, zabilježena je u Nizozemskoj i iznosi prosječnih 31,7 sati.