Doktora Vladimira Laya, profesora socijalne ekologije na zagrebačkim Hrvatskim studijima i znanstvenog suradnika Instituta Ivo Pilar, nije potrebno posebno predstavljati istarskoj javnosti. Jedan je, naime, od osnivača ekološke udruge Zelena Istra, povremeni žitelj Oprtlja i prvi predsjednik Zelene akcije Hrvatske. Dr. Lay stručnjak je za socijalnu ekologiju i održivi razvoj, što ga kvalificira za raspravu o današnjoj poziciji Istre na ekološkom zemljovidu Hrvatske i regije. U travnju izlazi knjiga o tartufarstvu, napisana s pozicija ekologa, čiji je dr. Lay urednik.
Koliko je Istra danas, realno, ekološki ugrožena?
O ekološkom stanju Istre, kao i drugih dijelova zemlje, postoje podaci zavoda za zaštitu zdravlja. Oni mjere biokemijski sva tri ekomedija – zrak, vodu i tlo – te raspolažu tim podacima. Ali, problem je što tisuće analiza dnevno na nizu mjesta pokazuju da su minimalne dozvoljene količine probijene. Što se radi u povodu toga? Ništa! A na svaki proboj dozvoljene količine trebala bi na teren izaći inspekcija i zatvarati pogone. To se sve dešava i s istarskim zavodom za javno zdravstvo. Kad su dnevni nalazi bili negativni, javnost za to nije znala. Provjereno to znam.
Plomin i rječica koja ide u zaljev ozbiljno zagađeni
Znači li to da je Istra posebno ugrožena?
Istra je, još uvijek, sretna zemlja. Ima izuzetaka, ali samo je istočni dio, poput Labina i Plomina, prepušten industriji. Izuzetak je bila cementara u Umagu, koje srećom više nema. Na istočnoj obali, gdje nema turizma, koncentrirane su tvornice – Holcim, Rockwoll, TE Plomin – što sve ima razvojnu ulogu. Na Pićanštini su radna mjesta bila potrebna.
Rak-rana Istre je voda. Mjerenja vode pokazuju da su onečišćenja vode česta i problematična, što se rješava velikim investicijama. No, ni zrak, ni tlo nisu zagađeni i ekološka karta Istre relativno je pozitivna.
Ipak, ima crnih točki na toj karti. Jedna je, svakako, TE Plomin.
Plomin nikad ne ulazi ni u kakvu ekološku pozitivu. Udruga Zelena Istra, čiji sam član od 1995., napravila je niz istraživanja oko Plomina i oni su izrazito negativni.
Zelena Istra tužila je, svojedobno, TE Plomin, ali ništa nije postigla.
Tužili smo TE Plomin i nismo ništa mogli protiv goleme državne tvrtke kakav je HEP. Imali smo istraživanja kolega s Instituta Ruđer Bošković i dokazali smo da su Plomin i rječica koja ide u zaljev ozbiljno zagađeni. Ali, nismo ništa mogli protiv državnog mastodonta. Općina Kršan je, osim toga, korumpirana silnim eko-prilozima koje dobiva.
Hoće li u Plomin doista doći LNG terminal za ukapljeni plin?
Mislim da neće doći u Plomin, nego na Krk. To je bila igra između dvaju županija. Omišalj ima jako duboku luku, i to je glavni argument za njih.
Podaci koje je sakupio Glas Istre ukazuju da nemamo zbirna regionalna ili županijska ekološka mjerenja na nekom terenu, nego samo podatke o pojedinim industrijskim objektima. Zašto nitko ne izračuna konkretno zagađenje na istočnoj obali Istre?
To bi se moglo napraviti pomoću pokretnih stanica za ispitivanje vode, zraka i tla, koje ima, primjerice, jedna zagrebačka tvrtka. Taj laboratorij je svoju prvu akciju provodio prije desetak godina u Puli. Ne mora se za sve postavljati teške fiksne sustave, samo netko mora doći na ideju da ne mjeri samo uz tvornicu, Plomin ili Rockwoll primjerice, nego u cijeloj regiji. Propust je županijskih vlasti što do tog zaključka nisu došli.
Slažete se da bi takva istraživanja bila potrebna?
Naravno da su ona nužna. Na malom prostoru učinci zagađenja se zbrajaju – jer se ona zbrajaju, napokon, u plućima ljudi. Prema tome, moraju se, u mikroregiji, obavljati zbirna, zajednička mjerenja i ispitivanja pokretnim sustavima. To košta novaca, ali bi pokazalo da odabrani smjer razvoja nije negativan u ekološkom aspektu.
Čini mi se da se župan šminka
Mislite da je ekonomski razvoj Istre potrebno uskladiti s ekološkim normama?
Treba, prije svega, vidjeti što Istra želi od svog razvoja. Kao sociolog radio sam na prvom razvojnom planu Istre, sedamdesetih godina, kao i na drugom, osamdesetih godina, ali ne mogu raspoznati odgovor na to pitanje. Na istočnoj obali razvija se industrija, na zapadnoj turizam, no čini mi se Istra nema dovoljno kadrova za promišljanje svog razvoja. Ima dovoljno političara, ali promišljanje budućnosti nije stvar ideologije. U tome se moraju poklopiti ekonomski, ekološki i socijalno-kulturni aspekti. To je priča o konceptu integralne održivosti, gdje želite biti ekonomski, socijalno-kulturni i ekološki samosvojni.
Meni se čini da se Istra, posebno njezin župan, šminka u pogledu ekologije, ali da se konkretno malo radi. U pogledu mjerenja na terenu, on bi trebao donijeti odluku o nadzoru u nekoj mikroregiji. Tu političari kasne, uspavani su i reagiraju samo na pritisak.
Predsjednik Savjeta za prostorni razvoj Hrvatske dr. Jerko Rošin predložio je, prije nekoliko dana na HRT-u, osnivanje nadregionalnog državnog tijela koje bi moglo onemogućiti izgradnju ekološke upitne industrije, na čiju izgradnju lokalne vlasti pristaju. Kako gledate na to?
Rošinove ideje su dobre. Samo, pravce razvoja u Istri bira Županija istarska, koja bira što će ekonomski i ekološki biti najbolje za njezinu budućnost.
Saborski zastupnik Damir Kajin potaknuo je raspravu o tome treba li Istru industrijalizirati, ili njezin razvoj zasnovati samo na turizmu i poljoprivredi.
Slažem s načelno s Kajinom. Samo, mislim da je potrebno izgrađivati ekološki čistu industriju, koja će odgovarati tako lijepim i turistički privlačnim krajevima. Istra dosta zarađuje na turizmu, a savršeno bi bilo povezati ga s poljoprivredom. Ako bi istarska poljoprivreda hranila istarski turizam, to bi u logici održivog razvoja bilo najekonomičnije. Tu su najvažniji elementi mali transportni troškovi i autohtoni ekološki uzgojeni proizvodi, koji bi, koliko mogu, hranili turizam. Uz to bi trebala postojati industrija koja proizvodi za izvoz, ali nije zagađivač.
Rockwooll treba pritisnuti da provodi hrvatske zakone
Naravno, treba vidjeti gdje locirati tu industriju. Želim reći da je Rockwooll, primjerice, ozbiljna industrija, ali i njih treba pritisnuti da provode hrvatske zakone. Ali, Rockwooll ne može imati emisiju nula – on će imati emisije sumpornog dioksida, krutih spojeva, dušikovih spojeva… To se sve zna, studije su izrađene, ali treba tražiti da budu u granicama koje dopušta hrvatski zakon. Jasno je također da ono što rade ovdje, ne mogu raditi u svojim zemljama.
Najavili ste knjigu o tartufima, koja će se pojaviti u travnju?
Ja sam urednik knjige Motovunska šuma i tartuf - Priča o dva istarska dragulja, što su je napisali Kristijan Galo i Josip Hrka. Financijer knjige je Općina Oprtalj, a izaći će na Dan općine, 23. travnja. Ideja za knjigu je iznikla iz Zelenog plana za Istru, koji je 2005. napravila Zelena Istra. Radilo se o revitalizaciji starog toka rijeke Mirne, koja je presječena i usmrćena. Sada smo radili na SOS- akciji za Motovunsku šumu, jer je ona ostala bez dovoljno vode, a što je povezano s gljivom tartuf. Jasno je da nema tartufa bez korijenja drveća, to je povezano. Tu simbiozu i čitav posao branja tartufa u tom kraju ugrožava neodrživi i štetni način branja. tartufi se sada beru na krivi način i u krivo vrijeme, a ljudi ih ni ne znaju brati. Raste broj neobrazovanih ljudi za tu djelatnost i treba reći da tartufarstvo u Motovunskoj šumi ulazi u ekološki neodržive vode.
Jadran ugrožava rijeka PO
Govorili smo o zagađenju i industriji u unutrašnjosti Istre. Što je s morem, koliko je ono ugroženo?
Satelitski snimci Jadranskog mora još su prije dosta godina pokazali koliko je zagađenje od rijeke Po, koja je odvodni kanal za industriju čitave sjeverne Italije. Snimci pokazuju da je Jadran zamućen sve do Zadra. More u Istri je mutno more. Možda je Kajin i na to mislio, kad je rekao da turizam nije sve. Jasno, Talijani bi mogli očistiti Po, kao što su Englezi očistili Temzu. Ali, oni se prema tome ponašaju dosta bagatelno. Istarsko more je već zagađeno na nekoliko mjesta, u Medulinu je nekoliko takvih plaža. Problematični su i kanalizacijski odvodi koji idu u more, na nekoliko stotina metara od obale. More oko Istre nikad neće biti bistro kao u južnoj Dalmaciji.