ZADARSKI HIBRIDI

Kada je 11. listopada 2006. godine Zadar osvanuo ukrašen trakicama duginih boja, većina građana vjerojatno nije znala da je riječ o akciji povodom obilježavanja međunarodnog LGBTQ Coming out dana, odnosno dana izlaska iz ormara stida i prekida skrivanja svoga identiteta i ljubavi, a još manje da je netom u Zadru stvorena prva aktivistička queer grupa pod nazivom Inicijativa Queer'. Grupa je od početka bila queer u smislu u kojem njezina osnova okupljanja nije bila samo seksualna orijentacija kao što je to praksa kod lezbijskih i gay udruga, već je predstavljala mjesto dobrodošlice svim seksualnim ekspresijama koje na ovaj ili onaj način životare izvan seksualne norme heteroseksualnosti. Inicijativa Queer prije svega funkcionira kao aktivistička grupa inspirirana pokretima koji su se tokom povijesti borili, ili se još uvijek bore za socijalnu pravdu i ljudsko dostojanstvo. Njezini članovi navode da su inspirirani feminizmom, anarhizmom, gay oslobodilačkim pokretom i njegovom queer refleksijom. Međutim, Inicijativa je od početka imala i elemente socijalne grupe za podršku. Izlazak iz ormara Grupa je pomogla svojim članovima da prihvate sebe, da pričaju o svojim problemima i dilemama i čuju mišljenje drugih, te da se upute na neke izvore koji su se već bavili tom tematikom. Kao takva ona je uvijek otvorena da osigura i mjesto za ljude sa problemima i pitanjima, iako nam to nije bio prvotni cilj. Do sada nam se javljalo malo ljudi iz Zadra, pa nismo niti imali priliku uraditi nešto konkretnije po tom pitanju, dodao je Mate, jedan od članova Inicijative Queer koji je izrazio želju da mu ne navodimo prezime.

Koliko je samim članovim poznato, prije Inicijative Queer u Zadru nije bilo pokušaja za pokretanjem ičeg sličnog. Pretpostavljaju da je općenita društvena klima, kao i provincijski mentalitet grada, utjecao na to da mnogi gejevi i lezbijske ostanu u ormaru. Inicijativa je uglavnom poznata među studentskom populacijom gdje nisu naišli na negativne reakcije, za razliku od brojnih internet portala i foruma gdje su reakcije bile uglavnom poznate - mitovi prirode, normalnosti i moralnosti su stizali sa svih strana. Neki od članova koji su out u javnosti su se susretali sa očekivanim reakcijama: šikaniranjem, prijetnjama batinama i to uglavnom po mjestima za izlaske. Željeli bismo istaknuti i da smo nailazili na mnoge pozitivne reakcije i jaku solidarnost uglavnom među aktivistima i našim prijateljima. Grupe poput lokalne Mreže anarhosindikalista/kinja (MASA), i Zadarske vizije urbane kulture (Z.V.U.K.) pružile su nam veliku pomoć u intelektualnom i u materijalnom smislu. Smatramo da je uvijek potrebno isticati i ove pozitivne primjere jer smo često puta naviknuti gledati samo ustaljene stereotipe o gradovima, u ovom slučaju Zadru, i tako ih reproducirati, dok se neke stvari, jako slobodarske u svojem karakteru, razvijaju i napreduju. U tom je smislu politički puno važnije istaknuti te pomake, dodao je Mate.

Na slične reakcije naišli su na poslu i unutar svojih obitelji. Reakcije su uglavnom bile pozitivne. Nakon izlaska intervjua i moje fotografije u novinama, moja majka je bila pomalo iznenađena, ali nije imala nikakav prigovor. Moj prvi odlazak na Gay pride podržala je rekavši da potpuno razumije zašto se želim tamo pojaviti. Međutim, na poslu je situacija bila nešto drugačija. Šef baš i nije bio oduševljen mojim medijskim istupom, ali ja sam nabacila osmjeh i pitala ga nije li članak odličan. Na to nije imao što reći, a pomogao mi je i kolega svojom pozitivnom reakcijom, rekla je Ivana Vidović, također članica Inicijative Queer. Kako s Gotovinom Mate i Ivana misle da se u Zadru, koji se često kategorizira kao ksenofobična sredina, može dogoditi pomak u prihvaćanju drugačijeg. Navode kako ne bi niti osnovali grupu niti bi bili aktivisti da ne misle tako. Tako i za svoje individualne akcije kao što su izlazak pred prijateljima i roditeljima smatraju da imaju politički karakter i i da pridonose Zadru u prihvaćanju drugačijih identiteta. Iako je istina da većina naših sugrađana štuje haškog optuženika smatramo da se time ne može do kraja implicirati njihova konzervativnost. Razlozi zašto ljudi štuju Gotovinu mogu biti mnogobrojni - politički, emocionalni ili čisto, i danas jako često, trendovski. O njima će vjerojatno ovisiti i razina prihvaćanja ili neprihvaćanja različitosti. Naši su roditelji možda i sami štovatelji Gotovine, ali su pokazali veliku dozu ne samo prihvatljivosti, nego i solidarnosti, kada smo se outali. Njihovo poistovjećivanje s njime može biti i traumatsko, jer su i sami proživjeli rat, ali to nije pokazatelj da su isključivi. Na medijskoj i simboličkoj razini svakako je problematično patrijarhalno i nacionalističko koketiranje sa herojima, veličanje rata u kojem su pripadnici radničke klase ginuli za ciljeve proždrljivih nacionalista koju su na kraju pokrali radnike i radnice i izgradili sebi vile te stvorili strukture za njihovu daljnju eksploataciju. Na razini svakodnevnog života situacija je mnogo složenija jer tu životare razini hibridi ideologija i poistovjećivanja, od kojih su mnogi u sebi kontradiktorni. Ta situacija je puno zanimljivija i izazovnija za nas. U njoj proživljavamo mnoge stvari koje nas ubiju u pojam, ali i one koje nas ojačavaju, kaže Mate.

Članovi Inicijative Queer za zadarsku lokalnu vlast kažu da kao i sve druge, djeluje pragmatično i prema direktivama svoje partije. Kao jasan pokazatelj njihove europeizacije ukazuju na uklanjanje slike Ante Gotovine sa zadarskih bedema. Pitanje takozvanih seksualnih manjina još nije kao takvo politički prepoznato u lokalnoj zajednici, ali ne sumnjaju da bi se njihov položaj mogao poboljšati kada bi vlasti imale pragmatični motiv za to kao što su pritisak Europske Unije ili nešto drugo. Unatoč prisutsvu dvoje ministara porijeklom iz Zadra u Vladi Republike Hrvatske, Božidara Kalmate, ministra mora, prometa i infrastrukture i sada već bivše ministrice pravosuđa Ane Lovrin, ne misle da je Zadar zahvaljujući tome u bilo kojem pogledu napredovao u pozitivnom smislu. Zadar se u gospodarskom smislu svakako mijenjao, što je uglavnom posljedica njegove turističke komercijalizacije i to ponajprije prema principu brzog ulaganja i brze zarade. To je sa sobom dovelo i mnoge probleme po pitanju gradskog javnog prostora, kulturnih događanja, a na kraju i političke klime. 'Napredak' je uglavnom ubio svaki javni prostor u gradu, a grad je slikovito postao jedna velika terasa za ispijanje kave što je dovelo do toga da je susret ljudi uglavnom moguć jedino uz konzumiranje. Kulturna događanja uglavnom su monotona i opet uvjetovana motivom zarade pa se svode na pučke fešte i senzacionalistička događanja. Drugačiji oblici kulture, a pogotovo oni subkulturni, životare i svode se na kratke bljeskove manifestacije, ali permanentnost jako teško dostižu zbog uglavnom financijskih i prostornih rješenja, izjavio je član Inicijative Queer.

Grupa je osim direktnih akcija povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije organizirala i predavanja na temu feminizma i queer teorije. U ožujku ove godine ugostili su LGBTQ zbor Le zbor, a kao najuspješniji pokazao se tjedan queer filmova koji je okupio velik broj zainteresiranih ljudi. Slučaj knjižnica Najpoznatiji, i medijski dosta popraćen slučaj bio je kada su u studenom 2007. godine u suradnji s riječkom lezbijskom udrugom Lori pokušali organizirati predstavu kazališta potlačenih Hoće li biti drugačije ako im kažem da sam gej? koja se trebala održati u prostorima Gradske knjižnice Zadar. Inicijativa Queer je do tada često uspješno surađivala sa spomenutom knjižnicom, ali je ravnatelj ovaj put odlučio da se predstava ne može održati. Bio je to prvi javni slučaj u Zadru da neka javna ustanova odbija ustupiti prostor zbog činjenice seksualne orijentacije. Zbog te činjenice prekinuli smo suradnju sa spomenutom institucijom, ne samo mi kao grupa, nego i kroz sve ostale grupe u kojima djelujemo. Bilo bi licemjerno sa naše strane, ponajprije zato jer smo aktivni također unutar anarhističkog pokreta, da smo nastavili suradnju s njom, a da smo pritom svjesni da unutar tog prostora slobodarska tematika ipak ima granice, dodao je Mate. U dopisu medijima nedugo nakon tog događaja, uprava Knjižnice okarakterizirala je optužbe Inicijative Queer kao klevetu jer, kako su naveli, poznato je da u prostorima Knjižnice pravo na vlastiti izričaj imaju sve obrazovne, kulturne, vjerske, političke i ine asocijacije i privatne inicijative. Kao razlog odbijanja održavanja manifestacije u njihovim prostorima naveli su odgovornost za sigurnost njihovih korisnika

Po mišljenju članova Inicijative Queer, queer scena u Hrvatskoj ne postoji, dok hrvatskom gay scenom, koju opisuju kao uglavnom mušku, uopće nisu zadovoljni. Kako navode, sadržaji koje ta scena nudi uglavnom su vezani uz zabavu za muškarce, a prešutni ili otvoreni seksizam mnogih gay muškaraca nije tajna, i jako je uobičajen. Time se gubi seksualni aspekt scene za lezbijke, a prostor koji bi im trebao biti ugodan postaje prijeteći. Sukobe na hrvatskoj gay sceni opisuju kao osobne, jer smatraju da sa nekog političkog stajališta gotovo i nema razlike ili je ona samo razlika unutar jednobojne priče. Ta scena je postala upravo ono čega su se teoretičari i aktivisti gay oslobodilačkog pokreta bojali - depolitizirano mjesto konzumacije, i to vrlo skupe. Njezina je funkcija uglavnom seksualna, pa zatim socijalna, ali uopće ne i politička. Često se pretpostavlja kako smo se već oslobodili seksualne opresije i kako je seksualnost postala naša privatna stvar koja se nikoga ne tiče. Međutim sama činjenica da postoji gay geto, odnosno scena, ustvari je oblik seksualnog isključivanja i opresije. Najžalosnija je činjenica na koji je način upravo taj geto postao novo tržište kapitala, pa nam se sada pod krinkom oslobođenja predstavljaju razna gay okupljališta, razne gay turističke agencije, teretane i preparati. Konzumacija je imperativ, a homoseksualni identitet malo znači izvan te domene. Čini nam se da mnogi homoseksualci u tome uživaju. Oni spremno pristaju na ulogu sebe kao modnih gurua, trač kraljica i nositelja raznih marki, zaključio je Mate.