Povodom 140. obljetnice rođenja Marije Jurić Zagorke, reaktualizirana je inicijativa za osnivanje Zagorking sajma knjiga na Dolcu.
Javni prostor Tržnice Dolac u kasno popodnevnim i večernjim satima mrtvi je kapital, a kao takav upravo je idealno mjesto za formiranje tjednog večernjeg sajam antikvarnih ili rabljenih knjiga, stripova i nosača zvuka. Takvi sajmovi postoje u svim većim europskim i svjetskim gradovima.
Osim što je prostor Dolca idealno mjesto za prelistavanje knjiga na otvorenom, sva infrastruktura za organizaciju sajma već postoji. Dakle, novi sajam ne traži doslovno nikakva financijska ulaganja, a Grad i građani njime mogu samo profitirati: Grad najmom štandova, a građani novim sadržajem kakav Zagrebu nedostaje. Predlaže se da se sajam održava jednom tjedno, u kasnim popodnevnim i večernjim satima, npr. četvrtkom od 17 do 21 sat. Naime, Dolac u svom svakodnevnom ritmu radi do popodnevnih sati, a do 17 sati ploha je ispražnjena i oprana te od tada - prazna.
Utoliko bi se Zagorkin sajam idealno nadovezao na vrijeme nakon 17 sati i mogao trajati još nekoliko sati.
Na samoj tržnici već postoje svi preduvjeti da se Zagorkin sajam osnuje odmah, no ideju sajma prvo treba znati i prepoznati, što do sada nije bio slučaj.
U prilog lokaciji ide i činjenica da je Dolac noću osvijetljen reflektorima, čime bi se sajam neometano mogao odvijati i u večernjim satima, odnosno zimi kada mrak pada ranije. Dakle, na samoj tržnici već postoje svi preduvjeti da se Zagorkin sajam osnuje odmah, no ideju sajma prvo treba znati i prepoznati, što do sada nije bio slučaj.
S osnivanjem Zagorkina sajma i postojećim sajmom antikviteta na Britancu, osim kao tržnice, svaki bi zagrebački plac mogao biti prepoznatljiv i po jednom dodatnom tjednom sadržaju: Britanac po antikvitetima, Dolac po Zagorkinom sajmu knjiga itd. Takvim rasporedom svaki bi sajam markirao svoj prostor i svoje vrijeme po čemu bi pojedino mjesto/lokacija postali poznati i na taj način obogatili ponudu grada.
Zagorkin sajam bi s vremenom mogao biti obogaćen i raznolikim popratnim aktivnostima vezanim uz knjigu, nosače zvuka i stripove, poput promocija, predstavljanja autora/ica i slično. Na Zagorkinom sajmu mogle bi se jednom godišnje organizirati i razmjene knjiga ili školskih udžbenika za što bi Grad štandove mogao ustupati besplatno, tako demonstrirajući socijalnu osjetljivost. Dakle, umjesto da se svake godine to čini improvizirano i po raznim livadama po gradu, Zagorkin sajam mogao bi i u tome smislu postati središnje, prepoznatljivo i korisno mjesto.
S obzirom na recentne porazne rezultate o praksi čitanja u Hrvatskoj, redoviti i trajni tjedni sajam knjiga također bi doprinio popularizaciji knjige i čitanja, a svojevrsnim brendiranjem sajma Zagorkinim imenom stvorila bi se nova i prepoznatljiva zagrebačka vrijednost te novi kulturni punkt u gradu.
Ideja Zagorkina sajma primjer je kreativne nadogradnje grada sadržajem od javnog interesa i to oslanjanjem na povijest lokacije, te odavanjem počasti osobi čije je djelovanje neodvojivo od Zagreba.
Incijativu za osnovanje Zagorkina sajma, između ostalih, podržavaju i Centar za ženske studije koji upravlja stanom Marije Jurić Zagorke na Dolcu, Knjižni blok - inicijativa za knjigu te Hrvatsko društvo pisaca. No, aktivna podrška onih koji bi trebali brinuti o tome da se Zagreb poboljšava za sada još uvijek izostaje, pa je ideja sajma čija organizacija košta doslovno nula kuna i dalje na čekanju.
Ukoliko se ideja prepozna, Zagorkin sajam mogao bi postati središnje i trajno mjesto za knjigu u javnom prostoru Zagreba, a ovogodišnja 140. obljetnica rođenja Marije Jurić Zagorke i dobar povod da se sajam (konačno) pokrene.
