18/01-07/02/2009 - Osamnaest kandidata takmičilo se u prvom krugu ukrajinskih predsjedničkih izbora, među kojima i sadašnji predsjednik Viktor Juščenko, vođa „Narančaste revolucije", njegova nekadašnja partnerica i sadašnja premijerka Julija Timošenko, zatim Viktor Janukovič, nekadašnji premijer, kojemu je na neregularnim izborima 2004. oduzet predsjednički mandat. Janukovič je prikupio najviše glasova, oko 35 posto, nekih 10 posto više od Timošenko. Treće je mjesto sa 13 posto glasova pripalo bivšem guverneru Nacionalne banke Serheju Tigipkou. Bivši predsjednik Verhovne rade (parlamenta) Arsenij Jastenjuk sa blizu 7 posto glasova je bio četvrti, a istrošeni Juščenko sa 5,5 posto tek peti.
Predizborna kampanja je bila ružna. Suparnici su se međusobno optuživali za sve moguće grijehe. U tomu je prednjačio Juščenko koji je dvoje glavnih suparnika optužio za izdaju nacionalnih interesa i za stvaranje promoskovske koalicije. Timošenkova je pak unaprijed optuživala Janukoviča da ponovo priprema krađu izbora kao što je učinio 2004. I ona i Juščenko su Janukoviča nazivali kriminalcem, jer je kao maloljetnik bio dva puta zatvaran. Ovaj je pak optužio Juščenka za pripremanje državnog udara.
Već je na osnovu parcijalnih rezultata prebrojavanja bilo jasno da će Janukovič pobijediti sa nekih 3 posto prednosti. Ne čekajući konačnu objavu Centralne izborne komisije, ruski mu je predsjednik Medvedev uputio brzojav sa čestitkama.
Ukrajinske podjele, koje su bile podsticane od Bushove administracije i NATO-a s jedne strane i njihove politike „suzdržavanja" Rusije, te Moskve s druge strane, i dalje su prisutne. Potenciraju ih zapadni mediji, nesposobni osloboditi se vlastitih hladnoratovskih stereotipa
Sa svojim su pohvalama požurili i međunarodni promatrači koji su nadzirali odvijanje izbora. Tako je Joao Soares, vođa promatrača Europske organizacije sigurnosti i suradnje, izjavio kako su izbori bili „impresivno demokratski (...) pobijedili su svi Ukrajinci". Pozvao je ukrajinske politički lidere na „poštovanje volje naroda" i sugerirao im „mirnu i konstruktivnu primopredaju vlasti". Promatrač Europske unije Pavel Koval je potvrdio kako je bilo „malo izvještaja o ozbiljnijim nepravilnostima". Assen Agov je u ime misije NATO-ve parlamentarne skupštine pohvalio rad izbornih komisija koje su svoj posao odradile „djelotvorno i nepristrano". Nova šefica euro-diplomacije baronesa Catherine Ashton je iz Bruxellesa čestitala Ukrajini na upravo održanim slobodnim i poštenim predsjedničkim izborima.
I Moskva i Bruxelles su se očito umorili od ukrajinskih političkih kriza, koje su negativno utjecale na bilateralne odnose Rusije i Zapada. Krizna trakavica, koja se razvukla od pobjede ovoga posvađenog „narančastog" tandema 2004. sve do ovih izbora, dovela je Ukrajinu do ruba gospodarskoga kolapsa. Prema priznanju ministra financija, glavni uzrok krize je stalni sukob kabineta u kojem sam sjedi i Ukrajinske nacionalne banke. Vanjski dug zemlje je dostigao cifru od 103 milijardi dolara. Izvoz je drastično opao, kao i industrijska proizvodnja. Nacionalni brutto proizvod se u 2009. smanjio za 15 posto. Nacionalna valuta je devalvirala u odnosu na dolar za 38 posto. Inflacija je iznosila 16.5 posto. Procjenjuje se da blizu 38 posto stanovništva živi ispod praga siromaštva. Razlozi tomu su kako inozemni (globalna financijska kriza, pad cijene čelika na svjetskim tržištima, otplate duga za ruski plin), tako domaći (politička nestabilnost, kaotično bankarstvo, subvencionirane cijene plina za industriju i domaćinstva).
10/02/2010 - Pošto je završila sa zbrajanjem svih elektronskih protokola, Centralna izborna komisija objavila je rezultate: Janukovič je izabran sa 48,95 posto glasova; Timošenkovoj je pripalo 44,47. Drugom krugu izbora pristupilo je blizu 25 milijuna glasača, pet posto više nego u prvom krugu, od kojih 4,36 posto nije glasalo ni za jednog od njih. Za Janukoviča se opredijelilo oko tri i pol posto glasača više ili 880.000 nego za njegovu rivalku. Pobjednik je pozvao Juliju Timošenko da prizna volju birača i podnese ostavku na premijerski položaj.
Juščenkovo proglašavanje, neposredno prije drugoga kruga izbora, fašiste i kvislinga Stepana Bandere (njegovi su se „gardisti" u vrijeme Drugog svjetskog rata borili zajedno sa njemačkim okupatorima protiv Crvene armije) za nacionalnoga heroja Ukrajine sigurno je antagoniziralo „proruski/pravoslavni" birački korpus. Antagonizirao je i Poljake, jer se ovaj klerofašist u vrijeme Drugoga svjetskog rata ogriješio i o njih (bio je poljski državljanin). Poljski predsjednik Kaczynski je javno izrazio svoje neodobravanje, što je izazvalo proteste ukrajinskih nacionalista pred poljskom ambasadom u Kijevu. Oštro je reagirao i Centar Simona Wiesenthala, jer su Banderini „gardisti" sudjelovali u eksterminaciji poljskih i ukrajinskih Židova. U priopćenju Centra se ukazuje na vremensko poklapanje Juščenkova dekreta i 27. siječnja, Svjetskoga dana Holokausta. Bandera je ubijen 1959. u Munchenu, pretpostavlja se od agenta NKVD-a.
Uravnoteženi ukrajinski odnosi sa Bruxellesom s jedne strane, i Moskvom sa druge, trebali bi omogućiti oporavak gospodarstva, što je sada primarni interes zemlje
Ukrajinske su podjele, koje su bile podsticane od Bushove administracije i NATO-a s jedne strane i njihove politike „suzdržavanja" Rusije, te Moskve s druge strane, i dalje prisutne. Njih i dalje potenciraju zapadni mediji, nesposobni osloboditi se vlastitih hladnoratovskih stereotipa. Za njih su protagonisti "Naranačaste revolucije", Juščenko i Timošenko, još uvijek „prozapadni", a Janukovič i njegovi „proruski".No Juščenko i Timošenko su se razišli. Njihove su međusobne svađe dovele zemlju do ivice bankrota i stalno podgrijavale ukrajinsku političku krizu, a antagonizirale su i Europljane. To je koristilo Janukoviču i njegovoj Stranci regija, koji su shvatili da Ukrajina, umjesto da bude predmet nadmetanja Istoka i Zapada - može „spustiti loptu na zemlju", prihvaćajući proeuropsku opciju, ali suprotstavljajući se Juščenkovim pokušajima učlanjivanja zemlje u zapadni vojni savez. Uravnoteženi ukrajinski odnosi sa Bruxellesom s jedne strane, i Moskvom sa druge, trebali bi omogućiti oporavak gospodarstva, što je sada primarni interes zemlje. Dakle ekonomija, a ne kontraproduktivna politička nadmetanja.
Nisam slučajno prethodno spomenuo „loptu", jer je iza Janukoviča sa svojim kapitalom i medijima stao multimilijarder Rinat Ahmetov, najbogatiji čovjek Saveza nezavisnih država, vlasnik holdinga s nekih stotinu kompanija. Također je vlasnik nogometnoga kluba Šahtar Doneck, koji je, predvođen hrvatskim reprezentativcem , 2009. osvojio Kup UEFA. Nemam osobnih simpatija za oligarhe, ali priznajem da se razumiju u poslove, vjerojatno ne uvijek čiste, više od običnih smrtnika. Čak i oni koji su se na zaobilazne načine dokopali svoga početnog kapitala dođu do saznanja da im je potrebna zaštita pravne države kako bi očuvali i oplodili stečeno. Jedan od njih je i Ahmetov, ukrajinski Tatarin, sin siromašnoga rudara, diplomirani ekonomista, bankar, „kralj čelika i željeza", itd., čiji poslovni interesi dosežu do SAD, Britanije, Belgije, Švicarske, i naravno, najviše do Rusije. Loši odnosi Ukrajine i Rusije direktno ugrožavaju njegove interese. Između ostaloga, njegovim je industrijskim pogonima potreban ruski plin. Treba mu također politički stabilna Ukrajina, koja će stati na kraj sadašnjem financijskom i pravnom kaosu. Zbog toga se zalaže za usvajanje europskih standarda i normi, dakle za ubrzavanje procesa pristupa EU. Tu je našao zajednički jezik sa Janukovičem, čovjekom rođenom u istom kraju, sinu običnoga metalskog radnika, koji je i sam radio fizičke poslove, školovao se i doktorirao ekonomske znanosti. Njihovom zbližavanju su doprinijeli i zajednički protivnici, koji Ahmetovu zamjeraju njegova „neukrajinska" krvna zrnca, a Janukoviču slabo znanje ukrajinskoga jezika (ruski je obojici obiteljski jezik).
12/02/2010 - U međuvremenu Janukoviču pristižu čestitke inozemnih državnika. Američki mu je predsjednik Obama osobno telefonirao. Novi predsjednik EU Van Rompuy i predsjednik Komisije EU Baroso su uputili pozdravne telegrame. Isto su učinili francuski predsjednik Sarkozy i skoro svi Europljani. I predsjednik Mesić. Na Timošenkovu se očito vrši pritisak da ne izazove novu postizbornu političku krizu. Kao i Rusima, tako je i Zapadu, poželjna stabilna Ukrajina
Čak i oni koji su se na zaobilazne načine dokopali svoga početnog kapitala dođu do saznanja da im je potrebna zaštita pravne države kako bi očuvali i oplodili stečeno. Jedan od njih je i Rinat Ahmetov, ukrajinski Tatarin, sin siromašnoga rudara, diplomirani ekonomista, bankar, „kralj čelika i željeza", itd., čiji poslovni interesi dosežu do SAD, Britanije, Belgije, Švicarske, i naravno, najviše do Rusije
Ruski plin još uvijek tranzitira prema zapadnoeuropskim potrošačima teritorijem Ukrajine. Neophodan je i ukrajinskoj industriji i domaćinstvima. Zbog nemogućnosti ukrajinskoga Naftogaza plaćati svoje obaveze za potrošnju ruskoga plina, Gazprom je u zimu 2006. na kratko zatvorio pipe. Zbog neplaćenoga duga došlo je do nove krize u listopadu 2007, pa ponovo .u siječnju 2009. Taj je rusko-ukrajinski „plinski rat" najviše štetio samim Ukrajincima, a onda i europskim potrošačima. Putin i Timošenko su se ipak uspjeli nagoditi, ali je Juščenko uporno pokušavao sabotirati taj sporazum, i time iskazati „lojalnost" Zapadu. I on i njegovi zapadni sponzori optuživali su Rusiju da koristi svoj plin kao „političko oružje", da njime „ucjenjuje" i Ukrajinu i Europu. Ipak je Međunarodni monetarni fond odlučio odriješiti kesu i Ukrajini odobriti kredit od 17 milijardi dolara za oporavak gospodarstva. Uplaćene su prve tranše, a onda je, u očekivanju ishoda predsjedničkih izbora, zadnja uplata od 3,8 milijuna zamrznuta. No nije istovremeno stopirana uplata 900 milijuna dolara Ukrajinskoj nacionalnoj banci namijenjenih pokrivanju duga Gazpromu.
13/02/2010 - Janukovič je još ranije pozvao Juliju Timošenko na podnošenje ostavke na premijerski položaj, što je ona otklonila. Može joj se oprostiti, jer joj premijerska fotelja ne ovisi o rezultatima predsjedničkih izbora, već o odnosu snaga u parlamentu, mada joj je podrška zastupnika upitna. Uostalom, kohabitirala je, doduše teško, sa Juščenkom, pa može isto tako nastaviti sa Janukovičem. Pitanje je da li on može nastaviti s njom? Njegovi parlamentarci iz Stranke regija (sa 156 zastupničkih mjesta) mogli bi postaviti pitanje povjerenja vladi, koja bi, tvrdi komentator Kyiv Posta, izvjesno pala. Naime tročlana vladina koalicija je do sada računala na podršku 252 od ukupno 450 zastupnika, ali to više nije sigurno. No nije također sigurno da li je moguće sastaviti koaliciju predvođenu Strankom regija. Pregovori o tomu bi mogli potrajati mjesecima, jer će potencijalni partneri tražiti udio u izvršnoj vlasti i ministarske fotelje. Središnje je pitanje tko bi mogao biti novi premijer. Poslije prvoga kruga izbora, Janukovič i Timošenko su taj položaj nudili trećeplasiranom Serheju Tigipkou. Kiyv Post još spominje imena Nikole Azarova, bivšega ministra financija, i Arsenija Jasteniuka, bivšega ministra vanjskih poslova. Dok ti pregovori traju - Timošenko će biti vršilac dužnosti premijera. Ako ne urode plodom, predsjednik države, t.j. Janukoviču, će biti prisiljen raspustiti parlament i raspisati nove izbore. No to bi bila kocka, ne samo za Janukoviča i njegovu stranku, nego i za druge stranke i njihove sadašnje zastupnike.
Iz Izbornoga štaba Julije Timošenko su već ranije najavili žalbe na navodne nepravilnosti u više od 1.300 izbornih jedinica, skoro sve na istoku zemlje. Kažu da sama procedura izbora bila uglavnom korektna, ali tvrde da je bilo masovnog manipuliranja pri prebrojavanju glasačkih listića.
14/02/2010 - Pošto se sedam dana nije oglašavala, Timošenko se jučer preko televizije obratila naciji. Decidirano je izjavila kako „Janukovič nije naš predsjednik. Bez obzira kako će se stvari dalje razvijati, on nikada neće biti legitimno izabrani predsjednik (...) Izbori su bili lažirani (....) Imam šokirajući dokaze i detalje (...) Mi smo pobijedili." Spomenula je "milijun lažnih glasačkih listića". Pozvala je svoje sljedbenike da joj se pridruže, ali ne želi ulične demonstracije kao prije pet godina, što bi to destabiliziralo zemlju. Pravdu će tražiti preko suda. Ovoga puta, dakle, neće biti ulične reprize "Narančaste revolucije".
Danas je Centralna izborna komisija zvanično proglasila Janukoviča predsjednikom Ukrajine. Pritužbe štaba Timošenkove su odbačene. Njoj preostaje istjerivati pravdu pred Visokim administrativnim sudom.
Za tango je potrebno dvoje, a kazačok se u ukrajinskom slučaju za sada pleše odvojeno.
Fotomontaže: Олександр Ройтбурд
