Za negiranje genocida - zatvor

Francuski parlament je prošlog tjedna definirao genocid kao sustavno ubijanje ljudi s ciljem istrebljenja određene grupe. Definicija je dio kontroverznog zakona kojim se ubijanje Armenaca u Turskoj 1915. godine proglašava genocidom, a njegovo negiranje kažnjava zatvorskom kaznom do godinu dana. Armenci tvrde da je između 1915. i 1923. godine u Otomanskom carstvu u masakru i deportacijama njihovih sunarodnjaka poginulo više od 1,5 milijuna ljudi, u organiziranoj kampanji kojom ih se htjelo istjerati iz istočne Turske. Turci pak navode da se radi o brojci između 250.000 i 500.000 ljudi te poriču postojanje genocida, smatrajući da je velik broj žrtava stradao u građanskim nemirima koji su izbili prilikom pada Otomanskog carstva. Prošlotjednim izglasavanjem zakona u francuskom parlamentu kalvarija Armenaca s početka prošlog stoljeća u toj je zemlji izjednačena s holokaustom, što je, očekivano, izazvalo oštru reakciju Turske. NEJASNI MOTIVI Međutim, od zakona najvjerojatnije neće biti ništa jer ga još mora potvrditi Senat, a i parlament drugi put izglasati prilikom drugog čitanja. Na to upućuje i izjava turskog premijera Redžepa Tajipa Erdogana koji je u subotu rekao da je telefonski razgovarao s francuskim predsjednikom Jacquesom Chiracom koji mu je izrazio žaljenje zbog toga što je u prvom čitanju usvojen prijedlog zakona kojim se zabranjuje negiranje genocida nad Armencima. Chirac mi je u subotu izrazio žaljenje i rekao da mi daje za pravo što se tiče turske reakcije na tekst usvojen u francuskoj nacionalnoj skupštini, kojim se kažnjivim proglašava negiranje genocida nad Armencima, kazao je Erdogan. Vjerojatno se zbog toga nitko posebno ne bi bunio, osim naravno Turaka, da cijela priča s francuskim zakonom o genocidu ne miriše na politikanstvo, oportunizam i nekakvo kvazimoralno pametovanje ostatku svijeta, koje je zajedničko svim nekadašnjim kolonijalnim i imperijalnim silama, kao i današnjim starim demokracijama i promicateljima slobode diljem svijeta. Motivi koji su nagnali francuske parlamentarce da donesu taj zakon su upitni i prilično nejasni, a smatra se da oni mogu imati veze i s protivljenjem Francuza ulasku Turske u Europsku uniju. Izglasavanje tog zakona, pod krinkom ljudskih prava i kažnjavanja zločina, Francuzi očito koriste u dnevnopolitičke svrhe, a mnogi politički analitičari smatraju da su Francuzi odbili europski ustav na referendumu upravo da bi spriječili ulazak Turske u EU. GENOCID SVAGDAŠNJI Treba se upitati zašto, kada se već donosio takav zakon, nije kažnjeno i negiranje genocida u Bosni i Hercegovini i Ruandi, za koje postoji znatno više dokaza jer su se dogodili nedavno, ili pak genocida koji još uvijek traje u Darfuru, nego baš Armenaca u Turskoj. Davno prije zloglasnog turskog genocida nad Armencima francuske kolonijalne snage počinile su brojne genocide u Alžiru, gdje je stradalo oko sedam milijuna ljudi. Nedavno je alžirski predsjednik Bouteflika uputio službeni zahtjev Francuskoj da se ispriča za genocide koje je počinila za vrijeme vladavine Alžirom, ali službeni Pariz na njega još uvijek nije odgovorio. SMRT SLOBODE GOVORA Francuski zakon je nanio gotovo nepopravljivu štetu slobodi govora u Europskoj uniji, a toga mišljenja je i Orhan Pamuk. Turski nobelovac, kojem se sudilo jer je priznao da su njegovi sunarodnjaci počinili genocid nad Armencima, u petak je rekao da je usvojeni francuski zakon, koji negiranje toga genocida smatra kaznenim djelom, protivan slobodi govora. Sloboda govora je francusko otkriće, a ovaj je zakon protivan kulturi slobodnog izražavanja. Ne smijemo prihvatiti zakon koji zabranjuje slobodu, rekao je Pamuk. Tursko tužiteljstvo je Pamuka u siječnju optužilo da je uvrijedio turski identitet rekavši švicarskim novinama da je za vrijeme Prvog svjetskog rata u Turskoj ubijeno milijun Armenaca, dok je posljednjih desetljeća stradalo 30.000 Kurda. Suđenje je kasnije obustavljeno zbog tehničkih razloga, ali tek nakon burne reakcije Europske unije. Izgleda da će turski pisci zbog masakra koji se dogodio prije 90 godina i dalje završavati u zatvoru, ali ovoga puta to bi se moglo događati i u Francuskoj zbog mišljenja suprotnih Pamukovom. PREDIZBORNA KAMPANJA Kontroverzni zakon su predložili oporbeni socijalisti koji očito žele ostvariti političke bodove kod armenske zajednice u toj zemlji, koja broji pola milijuna ljudi. Ipak, ako je to zaista bio glavni motiv socijalista uoči predsjedničkih izbora, mogao bi biti kontraproduktivan jer je u Francuskoj znatno više muslimana (iako ne i Turaka) koji bi se mogli okrenuti protiv njih. Kao i Francuska, i cijela međunarodna zajednica licemjerno i selektivno pristupa ovakvim problemima. Tako navodna prva zemlja slobodnog svijeta ne želi priznati turski genocid nad Armencima jer s Turskom ima jake političke veze, a ta joj je zemlja i važan partner u kampanji demokratizacije Bliskog istoka. Izrael, koji bi prvi trebao reagirati kada je riječ o genocidu i pokušaju istrebljenja cijele etničke skupine, također šuti zbog jakih ekonomskih i političkih veza koje ima s Turskom. Mnoge će stoga iznenaditi činjenica da je Rusija prva zemlja koja je priznala genocid nad Armencima. Naravno, samo zbog toga što je politički sponzor Armenije, kršćanske zemlje okružene Turskom, koju optužuje za genocid, te Azerbajdžanom, s kojim je ratovala početkom devedesetih. No na stranu sve to, radi se o velikom zločinu koji turska država i Armenci zajedno moraju riješiti - zbog budućnosti i dobrosusjedstva, zato da se konačno zatvori jedno strašno poglavlje njihove povijesti, a ne zbog jeftinih politikantskih igara francuskih salonskih revolucionara.