Rasprava će se voditi na temelju unaprijed pripremljenih uvodnih izlaganja:
Prof.dr.sc. Dragan Medvedović, umirovljeni profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: Razvoj upravnopravne zaštite okoliša u Hrvatskoj
Prof.dr.sc. Jasna Omejec, predsjednica Ustavnog suda Republike Hrvatske: Zaštita okoliša iz perspektive ljudskih prava
Doc.dr.sc. Lana Ofak, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu: Utjecaj pristupanja Hrvatske Europskoj uniji na upravnopravnu zaštitu okoliša
Doc.dr. sc. Frane Staničić, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu: Posljedice zakonodavnog rješavanja investicijskih problema u Hrvatskoj na upravno područje zaštite okoliša
Rasprava će se snimati i nakon autorizacije zajedno s uvodnim izlaganjima objaviti u posebnom izdanju Znanstvenog vijeća Modernizacija prava kao 24. knjiga u tom nizu.
Cilj Okruglog stola je da znanstvenici i praktičari s tog područja rasprave otvorena pitanja upravnopravne zaštite okoliša s obzirom na dosadašnje stanje te zaštite i razmotre mjere koje bi trebalo poduzeti da bi ona bila zadovoljavajuća.
U studenome 2013. Europski parlament i Vijeće usvojili su Odluku o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. s nazivom "Živjeti dobro unutar granica našeg planeta". Program je vođen dugoročnom vizijom da naše blagostanje i zdrav okoliš proizlaze iz inovativnog gospodarstva u kojem se prirodnim resursima upravlja na održivi način, potiče se rast s niskom razinom emisije CO2, a bioraznolikost se štiti, vrednuje i održava tako da se pojačava otpornost našeg društva i smanjuju opasnosti po zdravlje čovjeka koje su osobito vezane uz onečišćenje, kemijske tvari i učinke klimatskih promjena.
Primarna svrha prava okoliša jest spriječiti da uopće dođe do štete za okoliš. Načelo predostrožnosti (preventivnosti), kao jedno od temeljnih načela zaštite okoliša, u prvom se redu ostvaruje normama upravnog prava. Za svako djelovanje čovjeka koje bi moglo utjecati na okoliš potrebno je prethodno privaviti brojna odobrenja. Izdavanje odobrenja u nadležnosti je upravne vlasti.
Upravnopravna zaštita okoliša uključuje različite oblike nadzora nad ponašanjem subjekata glede poštovanja propisa, odlučivanje o primjeni upravnih mjera kojima je cilj da se spriječi nastajanje ekološke i druge štete ili da se sanira već nastala šteta te da se sankcionira protupravno ponašanje.
Ali što ako upravnopravna zaštita u pojedinim slučajevima zakaže? Može li pojedinac u slučaju povrede prava na zdrav okoliš zahtijevati zaštitu tog prava pred sudom? Kakvo je stajalište Europskog suda za ljudska prava o zdravom okolišu kao temeljnom ljudskom pravu?
Jesu li tijela političke vlasti u okviru svojih ovlasti da samostalno odlučuju o uređivanju gospodarskih odnosa slobodna izabrati kako će se oskudna sredstva proračuna alocirati ili građani imaju pravo zahtijevati visoku razinu zaštite okoliša? Kako pomiriti potrebu za gospodarskim razvojem, s jedne strane, i zaštitom okoliša, s druge?
Kakva se zakonodavna rješenja investicijskih problema u Hrvatskoj uvode i na koji način utječu na upravne postupke zaštite okoliša?
U proteklih 40 godina u okviru Europske unije usvojen je veliki broj zakonodavnih akata koji sadrže najopsežnije norme. Pravna stečevina u području okoliša predstavlja područje prava Unije s najvećim brojem postupaka koje Europska komisija provodi protiv država članica zbog kršenja europskog zakonodavstva. Za razliku od drugih područja prava Unije, kao što su pravo unutarnjeg tržišta i tržišnog natjecanja, u kojima su gospodarski subjekti zainteresirani za pravilnu primjenu propisa, za pravo okoliša bi se moglo pogrešno zaključiti da mu nedostaje taj financijski privatni interes. Neprovođenje okolišnih propisa može štetiti funkcioniranju unutarnjeg tržišta Europske unije stvarajući gospodarskim subjektima nejednake uvjete tržišnog natjecanja. U pojedinim držvama članicama gospodarski subjekti koji se ne pridržavaju obveza koje se odnose na zaštitu okoliša mogu steći ekonomsku prednost pred onima koji poštuju norme. Troškovi povezni s neprovođenjem pravne stečevine u području okolilša su enormni i procjenjuju se na oko 50 milijardi EUR godišnje, uključujući troškove povezane s postupcima koji se vode protiv država članica zbog kršenja zaštitnih propisa. Zato je na hrvatskim nadležnim institucijama velika odgovornost za upravnopravnu provedbu propisa Unije o zaštiti okoliša.
Za više informacija: akademik Jakša Barbić, e-mail: jaksa.barbic@zg.t-com.hr.
